Rašireno vjerovanje da su naša ponašanja i uvjerenja rezultat pažljivog razmatranja svih raspoloživih činjenica i svjesne odluke samo je utješna iluzija, tvrde znanstvenici, te upozoravaju da se ljudski mozak služi raznim trikovima kako bi nas "prevario” da o sebi mislimo kao o razumnim bićima čija svijest igra važnu ulogu u načinu našeg razmišljanja.
Iako je za većinu ljudskog ponašanja moguće pronaći posve
prihvatljivo razumno objašnjenje, zapravo smo vrlo malo svjesni
stvarnih psiholoških procesa zakopanih duboko ispod površine, a
kojima se mozak poigrava s nama, utječući na naše životne
odabire, odluke i stajališta, ističu znanstvenici.
Riječ je o temeljnim mentalnim procesima koji su zahvaljujući
eksperimentalnoj psihologiji danas dobro dokumentirani i
objašnjeni, a upravo oni objašnjavaju takve stvari kao primjerice
zašto tvrdimo da nam se neka kazališna predstava za koju smo
skupo platili ulaznicu svidjela, iako zapravo nije.
Više ćemo uživati u nečemu ako smo za to skupo platili, kažu
znanstvenici, a riječ je o fenomenu poznatom kao kognitivna
disonancija: “promjena uvjerenja” kojoj pribjegavamo kad su neke
akcije (loša predstava) u sukobu s našim uvjerenjima (skupo smo
platili kartu za nju), iz čega proizlazi: “Predstava je imala i
neke stvarno dobre trenutke”.
Ukoliko poznajete nekoga tko vas uporno uvjerava da biste trebali
kupiti isti mobilni telefon, otputovati tamo gdje je on upravo
bio ili se oženiti, znajte da je tomu također razlog kognitivna
disonancija.
Bračni parovi koji stalno nagovaraju na brak sve svoje prijatelje
čine to jer time daju dodatnu težinu vlastitim životnim odlukama,
što je ponekad lakše nego priznati sebi da je neka odluka bila
pogrešna.
To što neki ljudi bez obzira na konkretne dokaze nastavljaju
vjerovati u primjerice homeopatiju rezultat je dvaju misaonih
pristranosti, upozoravaju nadalje znanstvenici.
Prvi je nemogućnost uzimanja u obzir fenomena poznatog kao
“regresija u prosječnost”, a odnosi se na statističku zakonitost
srednjih vrijednosti koje prevladavaju.
Naime, ako bolest dođe i prođe sama od sebe za očekivati je da
ćete se, ukoliko se u ponedjeljak osjećate užasno, do petka
sasvim sigurno osjećati bolje, no svejedno ćete to pripisati
čarobnom učinku homeopatske tablete.
Drugi je fenomen “pristranog traženja potvrde”: ukoliko želite
vjerovati u dobrobit nekog homeopatskog lijeka, tražit ćete
priliku da potvrdite svoja uvjerenja, fokusirajući se samo na ono
što vam u tom smislu “ide u prilog” a zanemarujući suprotne
signale.
Istraživanja su, nadalje, pokazala da su inteligentniji ljudi
manje skloni vjerskim uvjerenjima.
To je zato, tvrde znanstvenici, jer inteligentni ljudi nisu
skloni konformizmu te imaju analitički, a ne intuitivan način
rasuđivanja, što znači da ne dopuštaju da im “srce vlada nad
umom”.
Nadalje, jedna je nedavna studija pokazala da roditelji imena
djece biraju na temelju svojih političkih uvjerenja.
To ne znači da svojoj djeci daju imena političara, već da biraju
imena koja sadrže određene zvukove, a istraživanja su pokazala da
ljudi različitih političkih uvjerenja “vole” različite zvukove:
oni koji naginju političkoj desnici više vole slova koja se
grublje izgovaraju jer asociraju na čvrstoću, dok oni
“ljevičarskiji” biraju imena koja sadrže nježnija, “oblija”
slova. Psihologija, a ne ukusi utječu i na to koje ćemo umjetnike
više cijeniti, ističu nadalje znanstvenici.
Recentna je studija pokazala da na našu procjenu nekog
umjetničkog djela utječe jedan posve irelevantan čimbenik: što je
ime umjetnika neobičnije i rjeđe, to ćemo više cijeniti njegovu
umjetnost.
Znanstvenici su imali što reći i o iluziji da se svi drugi redovi
uvijek kreću brže od onoga u kojemu mi stojimo – to je zato što
se naš mozak pogrešno fokusira na relativno vrijeme provedeno u
primjerice pretjecanju drugih nasuprot vremenu koliko treba
drugima da preteknu nas, umjesto da se fokusira na stvarnu
prijeđenu udaljenost.
Još jedno uobičajeno psihološko poigravanje odnosi se na
donošenje financijskih odluka na temelju nelogičnog općeg
pravila: što smo više dosad uložili u nešto – novac, vrijeme ili
napor – to smo neskloniji dopustiti propadanje svojeg “ulaganja”,
iako bi nas drugačiji odabir zapravo više usrećio.
To je u prvome redu povezano s općim heurističkim pravilom da je
gubiti loše, pa je dobro uvijek minimalizirati gubitak.
Dilema između manjeg gubitka i većeg užitka ne muči djecu, koja
nisu u stanju stvarati apstraktna pravila, pa će tako uvijek
prije odabrati ono što im se naprosto više sviđa,
prenosi plivazdravlje.hr.
