Čovjek jednom mora reći kada je dosta jer nema smisla sve i svašta trpati u svoj život.
Nema smisla neprestano potiskivati stvari koje mu se ne sviđaju i
prešućivati ono što treba da se kaže. Nema smisla ostajati u
bitkama koje nikuda ne vode misleći da će one proizvesti neku
važnu promjenu u njegovom životu i dokazivati se drugima kada je
njima potpuno svejedno što vi rekli, prešutjeli, učinili ili ne
učinili.
Mora čovjek jednom reći kada je dosta jer nema smisla dopustiti
svakoj oluji mu pokvari život, ne samo da drugima kaže dosta,
nego da sebi kaže dosta, dosta što je trpio stvari koje mu nisu
trebale, dosta da kaže uvjerenjima koja ga nikud nisu vodila,
dosta da kaže navikama koje su njegov život činile nekim
zatvorenim krugom. Nema smisla tražiti svoj mir a ne slušati
svoje srce, treba jednom reći “ne” svim stvarima koje povrijeđuju
srce, tiho i glasno, površno i duboko.
Mora čovjek jednom reći kada je dosta i prestati s igrama koje
nisu igre već natjecanje koje nema smisla, natjecanje tko ima
više, tko može bolje, tko zna više. Nema smisla suzbijati suze,
gušiti čežnje i pretvarati se da se ništa nije dogodilo. Mora
čovjek shvatiti da fizička snaga nije dovoljna da se živi dobar i
kvalitetan život i počne više ulagati u onu duhovnu snagu, koliko
mu god to bilo teško i koliko god bilo malo onih koji to čine.
Kada jednom čovjek kaže “dosta je” sve se stvari počinju
mijenjati jer postavlja nove kriterije i nova pravila te se neće
više žaliti na stare umore već će shvatiti da mora probiti
nove rekorde u svom životu. Kada jednom kaže “dosta je” može
ispočetka početi živjeti shvaćajući sve ono dosada kao neku probu
i školu, te početi donositi bolje odluke, mudrije ulagati u
odnose i odbacivati sve ono što ga nije vrijedno i ne čini ga
sretnim.
