Znanstvenici upozoravaju da mikroplastika i toksične kemikalije iz plastike u oceanima predstavljaju prijetnju velikim morskim životinjama poput kitova, morskih pasa i divovskih raža.
Takve životinje progutaju tisuće prostornih metara morske vode
dnevno kako bi pokupile plankton pa progutaju
i mikroplastiku iz zagađenih voda izravno ili jedući
zagađenu lovinu, navodi se u znanstvenoj analizi objavljenoj u
časopisu Trends in Ecology & Evolution.
Znanstvenici pišu da se kemikalije i predmeti povezani s
plastikom mogu desetljećima nakupljati i promijeniti
biološke procese kod životinja vodeći u izmijenjeni rast, razvoj
i reprodukciju uključujući smanjenu plodnost.
“Dok još treba potvrditi konačnu vezu između
unosa mikroplastike i izloženosti toksinima kod onih koji se
hrane ‘filtriranjem’ vode, studije o morskim pticama i malim
ribama pokazale su vezu.”, kazala je Elitza Germanov,
voditeljica istraživanja.
Morske vrste također su u opasnosti zbog toga što se njihova
staništa preklapaju s žarištima zagađenja poput Meksičkog
zaljeva, Mediterana, Bengalskog zaljeva i koraljnog trokuta –
područja od Malezije do Solomonskih otoka na Tihom
oceanu. Mikroplastika su male čestice duljine manje od pet
milimetara koje su štetne za morski život.
Mnoge od tih životinja poput manta raža ugrožene su vrste pa
je teško procijeniti koncentraciju plastike konvencionalnim
metodama poput analize želučana sadržaja, kaže
Germanov. “Stoga koristimo nesmrtonosne metode
prikupljanja malih količina tkiva koje testiramo na tragove
kemikalija uz pomoć sofisticiranih i osjetljivih analitičkih
metoda”, kaže ona.
Mnoge
životinje koje se hrane filtriranjem vode žive dugo i imaju malo
potomaka tijekom čitavog života. Maria Cristina Fossi, koautorica
studije, kaže da druga studija koju je vodila o kitopsinama
u Kalifornijskom zaljevu i o kitovima perajarima u
Mediteranu potvrđuje izloženost toksičnim kemikalijama.
“Kako su to žarišne točke za zagađenje
mikroplastikom, naši rezultati mogli bi pokazati da te
životinje unose mikroplastiku na područjima na kojima se
hrane”, kaže ona.
Po njezinu istraživanju kitopsine bi mogle unositi 171 komad
plastike dnevno nakon što su znanstvenici pronašli
prosječno 0,7 plastičnih komada po prostornom metru vode oko
poluotoka u Kalifornijskom zaljevu, koji je važno područje
hranjena za ugrožene kitospine. Germanov, koja studira
na australskom sveučilištu Murdoch, kaže da zagađenje
mikroplastikom može potencijalno zagaditi staništa populacije već
ugroženih vrsta.
“S obzirom na očekivani porast proizvodnje plastike
globalno buduća bi se istraživanja trebala usmjeriti na
obalna područja u kojima se zagađenje mikroplastikom
preklapa s ključnim područjima za razmnožavanje i hranjenje tih
ugroženih životinja.”
U posljednje vrijeme mnogo je izvješća i istraživanja koja
pokazuju da se morski svijet suočava s egzistencijalnim
prijetnjama od milijuna tona plastičnog otpada koji svake godine
završava u oceanima.
Prošle godine bilo je izvješća o uginulom kitu s više od 30
plastičnih vrećica u želucu u Norveškoj a u Francuskoj pronađeno
je truplo kita s 800 kilograma plastike.
