Saznajte kako je mladi Zadranin Ivan Mišković u Americi doznao odgovor na pitanje ‘što je muškarac bez (brade i) brkova?’ i u svom gradu pokrenuo brijački salon Mr. Razor, popularan i kod domaćih i kod turista.
“Dalmatinski grad bez zvonika koji vidiš još s pučine i nije neki
grad, a to bi se moglo reći i za grad bez brijačnice. Samo što
nju ne vidiš s mora, ali njenu atmosferu osjetiš i prije negoli
prijeđeš vrata butige.”
Tako razmišlja mladi Zadranin Ivan Mišković koji je, nema tomu
dugo, u Zadru, u blizini Male pošte, u Ulici Stjepana Radića,
otvorio specijaliziranu brijačnicu nadjenuvši joj ime – Mr.
Razor, što će na hrvatskom reći – Gdin Britva.
“Brijač je profesija za koju se često kaže da je druga najstarija
na svijetu. Kroz povijest civilizacije bradi su se pripisivala
različita značenja. U zapadnome svijetu popularnost joj je rasla
i opadala. U srednjem vijeku bila je simbol viteške hrabrosti,
muškosti i moći, ako bi kojim slučajem protivnik dotaknuo bradu
drugog muškarca, to se smatralo uvredom. Tek u 18. stoljeću
zamijenila su je obrijana lica. Popularnost brada vraća se
tek sredinom dvadesetog stoljeća, a trendovi od tada variraju sve
do danas. Postoje i teorije da se brkovi i brada kao modni muški
detalj vraćaju svakih dvadeset godina. Ima i katastrofičara koji
još od 2013. najavljuju novi krah trenda puštanja brade, ali
danas, četiri godine kasnije brade su i dalje u modi. Ono što je
zanimljivo u Zadru kao velikom turističkom gradu, jest da uz
domaći svijet otvaranje brijačnice s oduševljenjem prihvaćaju i
stranci. Mušterija ne nedostaje”, priča za tportal između dva
štucanja i fazoniranja (domaćeg i fureštog) Mr. Razor, koji je
ideju za svoju brijačnicu dobio – preko Velike bare.
Frizersku diplomu dobio je 2003. godine u zadarskoj obrtničkoj
školi, potom kao ženski i muški frizer odradio pet godina u
gradskim salonima, a onda se otisnuo do Londona i New Yorka.
“Stalno usavršavanje iznimno je važno, stalno izlaze noviteti i
morate biti u skladu s trendovima, inače vas vrijeme jednostavno
pregazi. Iza mene je rad s velikim imenima, a jedno od njih je i
moj uzor Vidal Sassoon London, ali ono što je donijelo
prekretnicu bio je New York”, kaže Ivan.
U početku je bio u mega frizerskom salonu kod Sarajlije Gigija, u
kojem je zaposleno čak dvadeset frizera, koji rade u salonu
površine 250 četvornih metara. Nešto kasnije Ivan se preselio na
Manhattan kod Frederica Fakkaija, kod kojeg se frizira i dosta
tzv. celebritija. No sve su to muško-ženski saloni visoke
kvalitete i stila.
“Prekretnica se dogodila kad sam upoznao Enriquea iz Dominikanske
Republike koji je bio izvanredni brijač i vodio isključivo
brijačnicu. Druženje s njim i ekipom iz njegova Barber shopa
uvjerilo me je da je to upravo ono što Zadru treba”, priča Ivan.
Prije svega, mislio je, u Dalmaciji postoji snažna tradicija
brijačnice (sjetimo se samo Velog mista i nenadmašnog Borisa
Dvornika kao Meštra) kao posebnog ‘muškog mjesta’. Nema tog
električnog aparata ili žileta koji tu potrebu za muškim
druženjem može preko noći izbrisati. No brijanje s
izbrijavanjem tek je mali, rekli bismo neznatniji, dio Ivanove
usluge.
“Nemoguće je nabrojati sve oblike i stilove kad su u pitanju
brade, bradice i brkovi… Za stil brade i brkova koji želite
nositi, trebalo bi se opredijeliti u skladu s osobnim
preferencijama, načinom života, a posebno je važno uskladiti ga s
oblikom lica. Brade i brkovi su i neka vrst poruke. Uzmimo samo
brkove, muškarci su ih kroz povijest nosili na razne načine.
Imamo one uredno podšišane koji su išli od jednog do drugog kraja
usta, kakve je nosio Nikola Tesla, pa brkovi u širini nosa kakve
je imao Chaplin ili pak oni duguljasti do dužine brade i zavijeni
na krajevima, kakve je nosila kamarila na dvoru Franje Josipa.
Slično je i s bradama: od trodnevnih do onih kakvu je nosio
Sulejman Veličanstveni. No kakav god stil da izaberete –
brade i brkovi zahtijevaju od muškarca održavanje. To bez brijača
ne ide”, kaže Ivan, koji svoju priču vidi znatno šire, kao neku
vrstu posebnog društvenog fenomena.
“Želimo da naša brijačnica postane treće mjesto za Zadrane: pored
posla i doma, to je mjesto u kojem oni neće samo dobiti
kvalitetnu uslugu brijanja i šišanja i sugestiju za tip brade
koji žele nositi. Društveni kontakt jako je važan u mojoj priči.
Brijačnica je nekada bila mjesto gdje ste susretali momke iz
susjedstva, dogovarali se za ‘balun’, tračali, šalili se,
razmjenjivali vijesti… Vremena su se promijenila, danas svi
neprekidno žurimo i ljudi trebaju neko mjesto, pored posla i
kuće, gdje mogu na trenutak zastati”, kaže Ivan, dodajući kako ta
mala ‘muška oaza’ nije limitirana dobnom granicom: mušterije su
od djece do starije gospode.
Posebnu pozornost Mr. Razor je dao i interijeru svoje brijačnice,
uređene u tradicionalnom stilu.
“Uz tako bogatu povijest svog zanata, brijači imaju mnogo razloga
za sakupljanje, kako rekvizita vezanih uz posao, tako i
fotografija ili nekih drugih poveznica s mjestom u kojem djeluju.
Mnogo toga se sačuvalo od moje pokojne bake, a po neke detalje
išao sam i do Italije, nešto sam dobio na dar. Želio sam da
moja brijačnica ima autentični izgled, jer se u tom ozračju onda
mogu i stvoriti posebna atmosfera i odnosi. U tom smislu
razmišljamo i o dodatnom proširenju ponude”, objašnjava Ivan.
A na pitanje može li se u njegovoj butigi pričati o politici
(budući da je legendarni Meštar iz Velog mista tu temu izričito
zabranjivao), odgovara: “U demokraciji smo – nema tabu tema.”
Uostalom, svaki dobar brijač sa svojim alatom – aparatom za
šišanje, škarama, škarama za stanjivanje kose i ravnom britvicom
– znat će se prilagoditi i pronaći izlaz iz svake situacije, piše
tportal.
