Nemirna djeca prije svega su velik izazov za roditelje, no znanstvenici su već nemali broj puta istaknuli - djeca s nemirnim duhom evidentno imaju znatno jači karakter od ljenije djece
Svaki put kada vidite svoje dijete kako skače, viče, vrti se, vi
ga opominjete, a ono počinje još jače ispoljavati svoj nemiran
duh – sjetite se ovoga – nemirno dijete vodi tome da jednog dana
postane uspješan čovjek. Odgajamo djecu da bi oni jednog dana
postali ljudi, a što možemo više očekivati i željeti nego da naše
dijete postane uspješno?!
Nestašno, nemirno, temperamentno, neposlušno, na svoju ruku…
Sve su to odlike djece s kojima roditelji imaju znatno više posla
i brige od djece koja su mirna, koja se vole zaigrati sama, koju
se nekad praktički ni ne čuje.
Vječiti izazov
Nemirna djeca prije svega su velik izazov za roditelje, no
znanstvenici su već nemali broj puta istaknuli – djeca s nemirnim
duhom evidentno imaju znatno jači karakter od ljenije djece.
Njihov mozak radi brže, njihova je mašta dalekosežnija, a
njihovo ponašanje odraz djeteta sa stavom.
S obzirom da je vrlo izazovno odgajati jako temperamentno dijete
znanstvenici prije svega upozoravaju roditelje da takvu djecu ne
pokušavaju po onom uobičajenom okviru ponašanja dovesti u red.
Ušutkavanjem njihovih želja, korenjem nestašnog ponašanja i uopće
kažnjavanjem njihovog nemira roditelji takvoj djeci radi svog
mira malo pomalo pokušavaju slomiti njihovu volju.
Želi li itko od nas da nam se naša volja slama na način na koji
brojni roditelji pokušavaju “slomiti” svoje dijete. I to najčešće
rade iz posve krivih pobuda – ušutkavaju ih jer su glasni (kasno
je, nemoj vikati, nismo na igralištu…), pokušavaju ih
upristojiti pred drugima (jako je nepristojno kada tako skačeš
umjesto da stojiš pored mene dok ja pričam, ne upadaj mi u riječ
dok pričam, budi pristojan=budi miran kao bubica…) i onda se
vrlo često roditelji takve djece pred drugim starijim osobama
pokušavaju ispričati riječima – ma užasno je tvrdoglavo i teško
to moje dijete. Dijete to sluša i sve više počinje sebe gledati
kao dijete koje je roditeljima doista teško pa u određenim
trenucima, kako raste, ipak pokušava samo sebe sputati da ne bi
bilo toliko teško tim svojim roditeljima. A samim time rade
protiv sebe. Jer, kako kažu stručnjaci, takva nemirna, osebujna
djeca nisu ni tvrdoglava ni teška – ona su samo djeca s čvrstom
voljom i izuzetno jakim karakterom – a to su ni manje ni više
nego odlike LIDERA!
Naravno, ne treba pretjerivati i sada reći pa ne možemo dozvoliti
da nam se dijete popone glavu! Ne, baš suprotno od toga! Ovakva
djeca su izazov, a sa svakim životnim izazovom treba se znati
uhvatiti u koštac. Zar ne?
Ali s njima zaista treba znati
Zato odgoj temperamentne djece zahtjeva promišljen stav i odgoj
koji će u jednakoj mjeri odgovarati željama roditelja kao i
potrebama da takvo dijete ne sputate, ne slomite već
usmjerite.
Temperamentna djeca su ona djeca koja će sve pokušati probati
sama. U toj njihovoj želji da sve i uvijek probaju sama roditelji
najčešće lude jer misle da bi oni trebali biti ti koji će djetetu
pokazati “kako se to radi” i takvim svojim nametanjem u ovakvom
djetetu izazivate jedino frustraciju.
Dijete koje ima snažan karakter nikada se neće zadovoljiti
zabranom koju ćete mu nametnuti, posebno ako ju niste prethodno
obrazložili na način da je dijete shvati i da mu date dobar
argument zašto bi takvu zabranu trebalo i prihvatiti. Dijete koje
je karakterno jako neće prihvatiti argument koji je bezvezan, ono
će se svađati da se izbori za svoje jer ovakva će djeca uvijek
pokušati napraviti ono što su naumili. I vrlo će vjerojatno to
napraviti – dobro!
Zato dragi roditelji “teške” djece – ne sputavajte njihove
namjere da nauče, naprave, istraže, sami, na svoj način. Ta djeca
žive punim plućima i jako snažno izražavaju svoje želje, naume i
emocije.
Svađe s ovakvom djecom često su neminovne, no zapamtite, za svaku
je svađu potrebno dvoje i zato budite vi ti koji će prvo pokušati
spriječiti daljnju raspravu ili biti ona strana koja će raspravu
voditi smireno.
Djeca će u svađi pokušati izvojevati pobjedu i ako traže nešto za
što su (ako bolje promislite) spremna dobro napraviti, dozvolite
im. Pustite im da budu gospodari svoje sudbine, a ukoliko je
njihov zahtjev ipak prevelik zalogaj čak i za njih mini lidere,
ponudite im alternativu. Tako ćete dijete naučiti i hvale
vrijednim lekcijama o pregovorima i kompromisima koje će im
svakako trebati u kasnijem životu.
U nastojanju da napravi sve po svom, umjesto da posluša vaš
savjet i napravi nešto po vašem, dijete ponekad neće moći
provesti svoj naum, možda će pasti, možda će shvatiti da to nešto
na kraju ipak nije dobro, ili jednostavno neće imati dovoljno
umijeća provesti ono što je zamislilo – nema veze, život je škola
i možda će uskoro probati opet, i opet pasti. No pustite ga, i
što je još vrlo važno – pokažite mu da ste uz njega i kada
uspijeva i kada ne uspijeva. Nemojte im ni slučajno govoriti –
“Vidiš, rekli smo ti da nećeš uspjeti, da ćeš pasti” – ne –
budite im podrška tako da dijete uvijek ima povjerenja u vas da
ćete biti uz njega kada god to od vas bude trebalo. U
suprotnom će vas – svoje roditelje s vremenom početi isključivati
iz svog života jer u vama neće imati podršku u svom životnom
usponu.
Na temelju svega ovog lako je zaključiti da će djeca sa stavom
ukoliko su u mladosti dobro usmjeravana, a ne sputavana, lako
doći do uloge lidera – u poslu, sportu, društvu jer odlike ovakve
nemirne, maštovite, samosvjesne, spretne i karakterno jake djece
sve su samo ne loše i teške.
