Mirovinski sustavi izuzetno su kompleksni te ih stoga nije lako izravno uspoređivati, no postoje mjerila koja ukazuju na to u kojim državama umirovljenici ne moraju razmišljati o tome hoće li pronaći kakav komadić starog kruha u obližnjem kontejneru.
Vijest iz susjedne Slovenije o tome da je tamošnji parlament
izmijenio zakone kako bi se umirovljenicima s punim uvjetima za
starosnu imovinu garantirala mirovina od 500 eura, i najava
reforme u našem mirovinskom sustavu radi koje bi od 2021.
starosnu mirovinu primali i oni koji za nju nemaju dovoljno
staža, na trenutak su u fokus vratili temu mirovina i mirovinskog
sustava. Činjenica da se kod nas o mirovinama već neko dulje
vrijeme u javnosti ne raspravlja previše ne znači da je problem
nestao.
Naprotiv, hrvatski umirovljenici i dalje teško spajaju početak i
kraj mjeseca, a zaposleni, usprkos spomenutim najavama, nemaju
previše razloga s optimizmom gledati u budućnost. Mirovinski
sustavi jedna su od vječnih tema u svim društvima koja postane
posebno aktualna u vremenima financijskih oskudica kad je
najlakše iz državnih proračuna obustaviti obećanja penzionerima o
povećanju njihovih prihoda.
Ono što je karakteristično za mirovinske sustave je da su vrlo
kompleksni i na svijetu vjerojatno postoji toliko različitih
rješenja koliko postoji i država. Mada se pitanje mirovinskih
sustava u konačnici svodi samo na visinu iznosa mirovine do
odgovor na to pitanje se dolazi na jako puno različitih načina
koji uključuju i obaveznu i dobrovoljnu štednju, državne prihode
i rashode, sustave socijalne zaštite i porezna pitanja, i još
mnogo toga.
Zbog svega toga nije lako izravno uspoređivati pojedine
mirovinske sustave i za vlastitu primjenu jednostavno kopirati
rješenja koja bi se pokazala najboljima. Uostalom, sama činjenica
da su mirovinski sustavi vječna tema društva i politike pokazuje
da niti nakon brojnih desetljeća isplate penzija, još uvijek nema
jedinstvenog odgovora koji je sustav najbolji. Mane i nedostaci
mogu se identificirati svakome od njih.
Javne financije danas prepoznaju dvije vrlo osnovne mirovinske
politike. Takozvani defined benefit sustav podrazumijeva da se
umirovljenicima jamči određen iznos mirovine jednog dana kad
ispune uvjete za nju. Nasuprot tom sustavu postoji i tzv. defined
contribution koji pak podrazumijeva da zaposleni danas odvajaju
točno određene iznose, a konačna će im mirovina ovisiti i o toj
ušteđevini, ali i o drugim uvjetima koji će u međuvremenu
utjecati na taj iznos. Između te dvije krajnosti, a tome najbolje
svjedoči naše, hrvatsko, iskustvo u kojem se miješa državno
garantirana mirovina s trostupnim sustavom obaveznih i
dobrovoljnih doprinosa, postoji nebrojeni niz raznih kombinacija,
derivacija i prilagodbi.
No, i u toj kompleksnosti postoje određene usporedbe koje ukazuju
koji državni mirovinski sustavi u svijetu više pružaju svojim
penzionerima i koja su rješenja ipak nešto bolja od drugih. Jednu
takvu usporedbu izrađuje konzultantska kuća Mercer u suradnji s
Australskim centrom za financijska istraživanja iz Melbournea.
Mercer globalni mirovinski indeks (Mercer Global Pension Index)
je redovna godišnja studija koja uspoređuje mirovinske sustave u
tridesetak zemalja kroz petnaestak kriterija koji se grupiraju u
tri glavne grupe. U konačnici svaki mirovinski sustav dobije
brojčani indeks pri čemu je 100 maksimalan iznos koji se može
dosegnuti i označava hipotetski najbolji mirovinski sustav.
Prema posljednjem objavljenom istraživanju, iz listopada prošle
godine, na samom vrhu svjetskih mirovinskih sustava nalaze se
Danska i Nizozemska. Obje ove države imaju izračunate indekse
nešto malo iznad 80 bodova (Danska 80,5, Nizozemska 80,1) i time
među tridesetak ispitanih zemalja jedine ulaze u kategoriju
“prvoklasnih i čvrstih mirovinskih sustava koji pružaju dobre
povlastice, održivi su i imaju visok stupanj integriteta”.
Tek nešto malo ispod njih nalazi se Australija (77,9), a slijede
Finska (72,9), Švedska (71,4), Švicarska (68,6), Sinagapur (67),
Kanada (66,4) i Čile (66,4). Njihovi sustavi su ocijenjeni jako
dobrima, ali postoje neka mjesta na kojima ima mjesta za
poboljšanje. Na donjem dijelu ljestvice u grupi država s
mirovinskim sustavima koji imaju “neke dobre karakteristike, ali
i velike nedostatke” i bez čijeg popravka održivost dolazi u
ozbiljno pitanje nalaze se Italija (49,5), Južna Afrika (48,6),
Indonezija (48,3), Južna Koreja (46), Kina (45,2), Meksiko
(44,3), Indija (43,4), Japan (43,2) i Argentina (37,7). Hrvatska,
nažalost, nije među zemljama čije su mirovinske sustave
ocjenjivali australski stručnjaci.
Puno veći niz zemalja nalazi se na popisu koji izrađuje poznata
osiguravateljna grupa Allianz. Indeks mirovinske održivosti
(Pension Sustainability Index) Allianz izračunava periodično
svakih dvije do tri godine, a posljednji popis je objavljen
također prije šest mjeseci, u jesen 2016. Allianzov indeks
“kombinira razne karakteristike mirovinskih sustava s faktorima
koji utječu na njih, prati i ocjenjuje promjenu politika u raznim
državama diljem svijeta”. Indeks također “daje naznaku potrebe za
reformama kako bi mirovinski sustav bio dugoročno održiv”, dodaju
u Allianzu.
Ekonomisti njemačkog osiguravatelja potvrdili su izračune
australskih kolega. Na samom vrhu Allianzove liste s mirovinskim
sustavima koji imaju najbolju održivost nalaze se Australija,
Danska, Švedska, Nizozemska i Norveška. Listu do desetog mjesta
još dopunjavaju Novi Zeland, Latvija, Estonija, Čile i SAD.
Zajedno s Velikom Britanijom to su sve države čije ocjene na
skali od 0-10 u Allianzovom istraživanju prelaze 7,2, s time da
ocjena 10 predstavlja najmanju potrebu za reformom mirovinskog
sustava.
S ocjenom od 6,13, što je dovoljno tek za 41. mjesto među 54
države, između Indonezije i Portugala, na toj Allianzovoj listi
smjestila i Hrvatska. Mada je naša pozicija bolja od susjedne
Slovenije koja se nalazi na 52. mjestu što sugerira da je naš
mirovinski sustav u trenutku ocjenjivanja bio bolji od
slovenskoga (za koji se može pretpostaviti da će u idućem
izračunu nakon najnovijih promjena biti bolje plasiran), ono što
brine je to da smo u odnosu na izračun iz 2014. bitno lošiji.
Tada smo bili na 25. mjestu a i to je bio znatan pad u odnosu na
izračun iz 2011. godine kad smo bili 15. Slovenija i Hrvatska,
prema najnovijim procjenama Allianza imaju najgore mirovinske
sustave među državama srednje i istočne Europe.
U komentaru istraživanja nalazi se da su Sloveniji kritično nužne
reforme, a da bi Hrvatska u budućnosti mogla napredovati na listi
ako se poboljšaju državne financije, posebno omjer državnog duga
u odnosu na BDP.
Kako se ipak radi o sustavima koji funkcioniraju u vrlo dugim
vremenskim razdobljima čak i uz reforme nije lako očekivati da će
umirovljenicima jednog dana život biti bitno lakši nego je to
danas. Nažalost, niti selidba u neke od država čiji su mirovinski
sustavi ocijenjeni najboljima ne bi bitno pomogla jer sustavi
uglavnom imaju stroge uvjete oko toga koliko osoba mora
neprekidno živjeti u toj državi da bi imala pravo na mirovinu.
Priča se na kraju svodi na uputu da bi se po pitanju mirovina
ipak bilo najbolje poslovično uzdati u svoje kljuse, a ne previše
računati na to da ćemo od države dobiti nekog bitno agilnijeg
kopitara.
