Sveučilišni profesor i poznati bloger Cody McClain Brown na svom blogu na Glasu Hrvatske u najnovijem se tekstu osvrnuo na negativne kritike američke blogerice na svoj boravak i doživljaj Zadra, te reakcijama Zadrana na njezin tekst. Evo što piše.
Ponekad zaboravljam da gotovo sav svoj posao
uglavnom odrađujem na internetu. Sretan sam jer
uspijevam izbjeći prijetnje smrću, trolanje i ostale
uvrede koje zagušuju većinu komentatorskih sekcija na
world wide webu. To je čudno, s obzirom da nemam
osjećaj kako skidam rukavice kada pišem o Hrvatskoj.
Dakle, napisao sam da je Split prepun smeća, da su natpisi na zagrebačkom
aerodromu nacionalna sramota, da bi Hrvati općenito
trebali biti sretniji, kao i da su ovdašnji
buritosi koma. Ipak, nije bilo trolanja,
piše na svom blogu Brown.
Nedavno, jedna blogerica napisala je negativnu
recenziju o Zadru, savjetujući američkim turistima da
ga preskoče, a internet je reagirao veoma, veoma
negativno (ne linkam na blog baš zato da poštedim sve
od novih uvreda). No to me navelo na razmišljanje o
opasnostima koje vrebaju blogere u stranoj zemlji, ali
i o privilegiranoj poziciji u kojoj sam se našao kao
bloger – stranac. Preciznije, pokušao sam dokučiti
zašto je ta blogerica zasuta izrazima mržnje, a ja
nisam.
Onako kako jest
Mislim da se to može objasniti nastojanjem da mjesto o
kojem pišeš doživiš iz njegove vlastite perspektive. U
Hrvatskoj, to znači da si, osim aktualnih događaja,
svjestan kulture i povijesti nekog mjesta. Na primjer,
ideš li u Zadar očekujući oduševljenje Morskim
orguljama, vjerojatno ćeš ostati razočaran. Da, one su
cool, ali baš i nemaju puno veze sa zadarskom pričom.
Mislim da bi se na prste jedne ruke mogli izbrojati
Zadrani koji bi se ovako busali u prsa: Oh, Zadar je
ludilo zato što mi imamo Morske orgulje!
Razlog je u tome što A) Morske orgulje imaju tek 12
godina, i B) Zadar je nekoliko tisuća godina stariji od
toga. Zadrani nisu odjednom postali ponosni na svoj
grad zbog Morskih orgulja. Kao što je slučaj i u mnogim
drugim hrvatskim mjestima, ne možete zanemariti lokalnu
povijest i očekivati da razumijete stvari. Zadar ima
vlastitu vibru, drukčiju od ostalih dalmatinskih
gradova,osobito od Splita. To se dijelom može objasniti
različitom prošlošću dvaju gradova. Naravno, veoma je
teško vjerno opisati gradsku vibru. Dakle, pišući o
Zadru, ja bih se radije fokusirao na rimske stupove
koji odolijevaju zubu vremena, na gradske zidine,
bunare, i naravno, na more.
Generalna negativnost
Kad god napišem nešto negativno o Hrvatskoj, pokušavam
to razumjeti iz hrvatske perspektive i jednostavno
izraziti frustracije koje mnogi ljudi već osjećaju,
samo uz ponešto humora i, znate već, punicu. Kad sam
napisao da na splitskim plažama ima masu smeća,
lamentirao sam da je to ono što sprječava grad da
uistinu bude najlipše misto na svitu. Nešto s čim se,
uvjeren sam, puno ljudi slaže.
Pisci, uključujući blogere, trebali bi težiti tome da
pišu istinito, čak i kad to podrazumijeva usklađivanje
proturječnih istina. Kao kad sam napisao da moja punica
djeluje poput dobronamjernog dilera, nastojeći me
navući na svoju juhu. Ključ dobrog pisanja je u
točnosti, koliko god pisac želio da njegov prikaz bude
komičan, budalast ili negativan. Ako pisanje reflektira
istinu, ljudi će u njemu uživati. Ili… neće… jer, u
konačnici, ovo je internet.
Tko je Cody McClain Brown?
Doktor političkih znanosti, Fulbrightov stipendist Cody
McClain Brown boravio je u Hrvatskoj od 2011. – 2012.
Posredovanjem američkog veleposlanstva u Hrvatskoj,
održao je nekoliko predavanja o američkim izborima
2012. godine u Zadru i Zagrebu. Sveučilišni profesor na
Sveučilištu u Kansasu, na Državnom sveučilištu u
Oklahomi, a od 2006. do 2008. godine predavao je
engleski na Sveučilištu Fatih u Istanbulu. Učio je
arapski jezik u Kairu 2006. godine zahvaljujući
stipendiji Ministarstva vanjskih poslova SAD-a.
Trenutačno, Cody predaje na Fakultetu političkih
znanosti u Zagrebu i na Hrvatskim studijima Sveučilišta
u Zagrebu. Autor je bloga Zablogreb i bloga Love Croatia.
