Pa dragi roditelji stiže lijepo vrijeme - pravo vrijeme da naučite svoje klince kako da se igraju vani, da se zabave, a da to nikome ne morate platiti
Dok se žalite da se današnja djeca ne znaju igrati, zapitajte se
kada ste ih vi posjeli i podučili ih igrama u kojima mogu uživati
sa svojim vršnjacima. Roditelji danas upisuju svoju djecu na
razne sportove samo zato što to rade svi, a jedan od skrivenih
motiva je i onaj – “da se dijete negdje ispuše”.
Vjerujemo da se sjećate i da će vam ovaj tekstić izmamiti osmjeh
na lice zato ga podijelite gdje god stignete kako vaše dijete ne
bi bilo jedino koje zna kako se igra: Crvene (crne) kraljice
jen-dva-tri; Care, care govedare, Lanca probijanca, Gumi-gumi,
Ledene babe, Oduzimanja zemlje, Pikulanja…
Crvena kraljica-jen-dva-tri
Od grupe djece jedno bude “kraljica” koja se okrene leđima, a sva
ostala djeca postave se na liniju za start dovoljno udaljenu od
kraljice da je čuju kako izgovara te magične riječi “Crvena
kraljica jen-dva-tri” nakon čega se okreće ostatku grupe. Riječi
se mogu izgovarati različitim tempom radi faktora iznenađenja, a
cilj igre je, dok je kraljica okrenuta leđima, dotrčati što
bliže, ali tako da kraljica ne primijeti ni pokret. Dijete koje
prvo dotakne kraljicu okrenutu leđima postaje nova
kraljica.
Care, care govedare
Kao i u Crvenoj kraljici, Car je jedan, a sva ostala djeca stoje
na startnoj liniji. Djeca u grupi dogovore se kojim će
redoslijedom pitati cara “Care, care govedare koliko je sati”, na
što car bira odgovor okrenut leđima. Primjerice:
2 mravlja koraka (noga ispred noge)
5 mišjih koraka (mali koraci)
4 mačja koraka (srednji koraci)
1 konjski korak (dugački korak)
Pobjednik je onaj tko prvi dođe do cara, a kako bi cara zavarali,
poželjno je da djeca mijenjaju glas kako car ne bi mogao
pogodovati nekom posebnom. Isto tako, car ima pravo, ako želi,
nekom djetetu, za koje je ocijenio da mu je došao preblizu, reći:
“Pao sat u bunar” te se to dijete onda mora vratiti na start i
krenuti ispočetka.
Lanca probijanca
Klinci se podijele u dvije skupine, poredaju se jedan do drugoga,
uhvate za ruke i rašire svoj lanac. Iz druge skupine djeca samo
jedno dijete probija protivnički lanac zaletom kroz ruke, te ako
uspije probiti lanac, sa sobom u svoj “lanac” vodi oboje djece
čije je ruke uspio “probiti.
Gumi-gumi
Puno je bilo gumi-gumi igara, jer , ako se sjećate, u naše
vrijeme nije bilo djeteta koje nije imalo gumu, i nije svake
slobodne minute igralo gumi-gumi. Koliko djece danas uopće zna za
ovu savršenu igru koja ne samo da je zabavna nego traži
poprilično dobru kondiciju i spretnost, posebno kada guma ode već
na “podguze”.
Da ne bi objašnjavali, donosimo vam video jedne od igara, a ima
ih na YouTube-u još.
Ledene babe
“Bakice, bakice, što si nam kupila” pita jedno dijete koju ostala
djeca drže za prst. Kupila sam auto. Što je u autu. Doktor. Što
je u doktoru. Kruh. Što je u kruhu. Crni otrov! – na što se djeca
razbježe i počinje lov sa zaleđivanjem. Koga ledena baba uhvati,
zamrzne ga, a odmrznuti ga mogu druga djeca koja nisu
“zamrznuta”. Igra je za jednu ledenu babu gotova kada zamrzne svu
djecu ili ako nekoga zamrzne tri puta.
Ovo je igra u kojoj je kondicija potrebna više nego išta.
Oduzimanja zemlje
Na zemlji ili betonu nacrta se veliki, što pravilniji krug i
podijeli se na jednake dijelove za onoliko djece koliko ih igra
(poput kriški pizze). U sredini velikog kruga nacrta se manji
krug kao polje u kojem će se jedan igrač zavrtjeti prije nego
neki mali predmet (obično ravnu grančicu) ubaci u nečije
polje.
Svako dijete prije toga na neki način označi “svoje” polje te
stoji u njemu dok se igrač vrti u središnjem krugu. Kada igrači
ubaci grančicu u nečije polje, druga djeca se razbježe, a dijete
u čije je polje ubačena grančica moraju brže-bolje uzeti i odmah
povikati – stop. Igrači koji se se razbježali automatski moraju
stati u mjestu.
Igrač u čije je polje predmet pao, uzima grančicu ili lopticu i
iz svog polja gađa igrača po izboru – tko mu je najbliži. Ako ga
pogodi, oduzima mu dio njegovog polja, a ako promaši, igrač
kojega se gađalo oduzima dio polja njemu. Prilikom bacanja
grančice i oduzimanja dijelova polja, igrač smije stajati
isključivo u svojem polju (poljima).
Pobjednik je igrač koji oduzme sva polja drugima ili tko ima
najviše osvojenog prostora, ukoliko se igra mora prekinuti prije
službenog kraja.
Pikulanje
Postoje pikule – “pikse” svih vrsta; koraljke, troperke,
šestoperke, običnjače, naftalinke, porculanke, bajse, japanke…
Najcjenjenije su naftalinke i koraljke, one se ljubomorno čuvaju,
s njima se ne igra, one služe više kao statusni simboli i kao
aduti u pregovaranju. Najčešće se piksa sa porculankama ili
šestoperkama, a troperke i ostale “običnjače” su obično ono što
se daje kad se gubi.
Igra se sastoji od igrališta s udubinom u zemlji, jamom, koja je
centar igre i od crte sa koje se kreće.
Na početku, igrači stanu na crtu i jedan po jedan bacaju svoju
piksu pokušavajući pogoditi jumpu. Igrač koji pogodi rupu,
počinje gađati pikule drugih igrača i, ako uspije, uzima pikulu,
a igrač čiju je pikulu pogodio ispada iz igre.
Trule kobile
Svi stanu jedan iza drugoga. Prvi u redu ode malo naprijed i
nagne se tako da se podboči rukama na svoja koljena i ostalima
okrene stražnjicu. To je “kobila”.
Zatim se ostali, jedan po jedan, zalijeću prema “kobili” i
preskaču ju, a u trenutku preskakivanja onaj koji preskače, mora
jednom nogom opaliti “kobilu” po stražnjici.
Ako uspije – preskoči i doskoči na noge, ide na kraj reda, a
sljedeći iz reda na isti način preskače “kobilu”. Ako fula
udarac ili padne nakon doskoka, on postaje “kobila”!
I? Čega ste se vi najviše igrali?
