Gradovi nas mame poslovnim ponudama, kulturnim događanjima, mogućnostima obrazovanja, zabavom... Više od 50 posto svjetskog stanovništva prihvatilo je gradski život, ali s kojim zdravstvenim posljedicama?
Gradovi nas mame poslovnim ponudama, kulturnim događanjima, mogućnostima obrazovanja, zabavom… Više od 50 posto svjetskog stanovništva prihvatilo je gradski život, ali s kojim zdravstvenim posljedicama?
Više od polovice svjetskog stanovništva živi u gradovima, te američki psiholozi prof. Park i prof. Peterson smatraju da je došlo vrijeme za psihološku procjenu kvalitete urbanog života.
U
odgovorima 47.000 stanovnika 50 najvećih gradova SAD-a pokušali su
pronaći pozitivne karakteristike, poput želje za učenjem, ljubaznosti i timskog rada.
I do kojeg su zaključka došli? Emocionalno najtopliji gradovi – nazvali
su ih ‘gradovi sa srcem’ – manje su natrpani, daleko više orijentirani
na timski/društveni rad i imaju više obitelji s djecom.
Psiholozi su izdvojili pet američkih gradova s najviše pozitivnih karakteristika: El Paso u Teksasu, Mesa u Arizoni, Miami na Floridi, Virginia Beach u Virginiji te Fresno u Kaliforniji.
“Njihovi stanovnici imali su više pozitivnih emocija i osjećali da im život ima više smisla. Ovo ukazuje da je kultura gradova sa srcem orijentirana prema drugim ljudima i emocionalnim vezama koje zbližavaju ljude.
Ovi gradovi nude ugodniju i nježniju atmosferu jer nude niz mogućnosti za bliske veze, pa čak i ugodniji i smisleniji život”, piše prof. Park.
Suprotnost ovim gradovima su San Francisco, Los Angeles, Oakland, Albuquerque i Honolulu, koji su prije svega orijentirani na osobna postignuća i profesionalni uspjeh. Ovi su gradovi i natrpaniji, a u njima su i veći troškovi života.
Zdravstveni rizici života u gradu:
1. Buka
Buka nije samo štetna za sluh nego i za rad unutarnjih organa. Život
u preglasnom okruženju štetu nanosi doslovno cijelom organizmu. I ne
morate pritom biti profesionalno izloženi silnim decibelima, poput
pilota ili radnika na pneumatskoj bušilici.
Primjerice, buka u prosječnom uredu kreće se oko 79 i 85 decibela, što je kao da cijeli dan pokraj vas zuji usisavač.
Takva razina buke utječe na koncentraciju, pamćenje, pogoršava depresiju, utišava libido…
Buka utječe i na pojačano lučenje hormona kortizola te adrenalina i gonadotropina, koji svojom povišenom aktivnošću mogu utjecati na povišenje krvnog tlaka, povišenje kolesterola u krvi, na suženje krvnih žila, te time u konačnici i na pojačani rizik od srčanog ili moždanog udara.
2. Zagađenje
Osim za dišne organe, smog je štetan i za srce, pa čak i za rad
mozga. Primjerice, ozon u smogu ubija stanice srca, a dokazano je da
ispušni plinovi smanjuju inteligenciju i kod nerođene bebe.
Stanovnici
grada izloženi su zagađenju na ulici, ali i u kafićima i uredima s lošom
ventilacijom. Mnoge zgrade sadrže azbest i druge štetne tvari koje
dodatno pogoršavaju situaciju.
3. Otuđenost
Poznato je da prenapučeni gradovi mogu dovesti do razvoja
usamljenosti. Od stanovnika mnogih velikih gradova danas se uopće ne
očekuju lijepi maniri i srdačnost, uobičajeni u seoskim krajevima, jer
ih tempo života i moguće opasnosti zbog velikog broja nepoznatih osoba
čine nepraktičnima.
No, ma koliko hladnoća i distanciranost mogu zaštititi, ovo ponašanje ipak ima vrlo štetne posljedice na psihičko zdravlje. Osim toga, psihički utučeni u gradu će lakše sakriti simptome početne depresije i jednostavnije se odvojiti iz društva. Baš zbog toga mogu razviti i teže simptome te kasnije krenuti na liječenje.
4. Stres
Gradski život je postao sinonim za stres. Ne čudi stoga što poslovne
žene piju dvostruko više alkohola ili što se u gradovima troši velika
količina tableta za smirenje.
Prometne gužve, poslovne obaveze, kriminal, žurba… neki su od faktora koji pridonose stresnom životu.
5. Izostanak prirodnih elemenata koji inače opuštaju
Zbog svjetlosnog onečišćenja stanovnici gradova noću ne vide ni zvijezde. Visoke zgrade im ometaju pogled na zalazak sunca i nebo, zelene površine su rijetke, a većina obližnjih vodenih tokova je onečišćena.
Umjetna rasvjeta dokazano šteti ljudskom organizmu, mnoge studije su pokazale da se tako ometa prirodni bioritam, povećavaju zdravstveni rizici, pa čak i skraćuje život.
Jedna studija je pokazala da se oni koji kalorije sagore trčanjem po parku ili planinarenjem osjećaju sretnije nego oni koji se preznojavaju u teretanama.
Ovi prvi imaju i više energije, te se kasnije mogu lakše
koncentrirati na posao. Prirodno okruženje potiče opuštanje uma, a
odmicanje od gradske gužve može pomoći i u borbi protiv utučenosti.
Razlog za osmijeh može biti i sama činjenica da ste uštedjeli na
članarini.
Vježbanje na otvorenom ublažava gnjev, umor i žalost bolje nego vježbanje na otvorenom, objavljeno je u listu BMC Public Health.
No, i otvoreni prostori se razlikuju po koristima, tako da oni koji
vježbaju u parku i drugom zelenom okruženju imaju više koristi nego oni
koji trče po pločniku.
6. Sjedilački stil života
Stanovnici gradova skloniji su sjedilačkom stilu života. Često obavljaju posao u uredima sjedeći pred računalom, dok se voze na posao i s posla sjede u automobilima ili prijevoznom sredstvu, žive u stanovima pa ni ne izlaze u vrt ili šetnje po susjedstvu.
Vožnja biciklom im je
otežana, pa čak i oni koji se odvaže putovati po gradu na dva kotača,
zbog manjka biciklističkih staza i nekulture drugih sudionika prometa,
često su izloženi riziku od prometne nezgode.
Ne treba zaboraviti da muškarci koji sjede 23 sata tjedno imaju 64 posto veće šanse umrijeti od krvožilnih bolesti nego oni koji tjedno sjede samo 11 sati.
Istraživanje objavljeno u stručnom časopisu Circulation pokazalo je i da svaki sat sjedenja i gledanja TV-a ili surfanja na računalu povećava rizik od prijevremene smrti za 11 posto.
Druga studija ukazuje da dugo sjedenje povećava rizik od smrti bez obzira na uzrok, a oni koji sjede više od šest sati na dan imaju 37 posto veće šanse umrijeti nego oni koji dnevno sjede kraće od tri sata, bez obzira na ostale fizičke aktivnosti.
7. Izloženost zračenju
I na selu možete živjeti okruženi mobitelima, dalekovodima ili
odašiljačima, no tamo ih ipak možete lakše izbjeći.
U zgradi u kojoj
živite, radite ili vam djeca idu u školu često ne možete utjecati hoće
li se u blizini postaviti moguće štetan odašiljač, a zbog prirode posla
mnogi moraju učestalo razgovarati putem mobitela.
U svojoj knjizi, provokativno nazvanoj Disconnect: The Truth About Cell Phone Radiation, What The Industry Has Done To Hide It And How To Protect Your Family, dobitnica Nobelove nagrade dr. Devri Davis kaže da smo preko štetnosti koju uzrokuju mobiteli svih ovih godina olako prelazili.
Otkriveno je da zračenje mobilnog telefona tijekom dva sata razdvoji DNA u moždanim ćelijama kod štakora i napravi ih sličnima stanicama koje pronalazimo kod malignih tumora. Kod ljudi su ti rezultati manje dramatični, ali svejedno zabrinjavajući.
Doktorica Davis, štoviše, kaže da ćemo se zbog učestalog korištenja mobilnih telefona za tri godine (ne pronađemo li rješenje za prijetnju) suočiti s “globalnom zdravstvenom katastrofom”
Ionizirajuće zračenje mijenja broj elektrona u atomu izbacivanjem elektrona iz elektronske ljuske. Moguća posljedica je prekid kemijskih veza.
U biološkom tkivu promjene u kemijskim vezama uzrokuju različita
strukturna i funkcionalna oštećenja. Ta oštećenja mogu biti somatske ili
genetske prirode.
Valovi većih energija imaju i potencijalno veći negativni biološki učinak na žive organizme,a elektromagnetskom zračenju smo izloženi svakodnevno jer je moderan život nezamisliv bez moderne tehnologije (bežični telefoni, mobiteli, mikrovalne pećnice, radio, televizija).
Zabrinjava i zračenje dalekovoda te ostalih električnih vodova u urbanim
sredinama.
