Ako ste gladni prekrasnih slika rajskih plaža i nacionalnih parkova, ova lista nije za vas – Cracked nam donosi priču o šest najjezivijih, stvarnih mjesta na Zemlji. Bilo zbog bizarnih događaja iz prošlosti, sumnjivih slučajnosti ili čiste ljudske poremećenosti, na ova se mjesta ni najzagriženiji ateist ne bi zaputio bez raspela i svete vodice.
6. Isla de las Munecas
Točno usred močvare, u samom srcu aztečke zemlje, naći ćete popularnu turističku destinaciju – Otok lutaka. Vrlo nevin opis mjesta koje iz čovjeka prvo izmami “Koji k….?” Da biste došli do otoka, potreban vam je vodič koji će vas provesti kanalima Xochimilca i zakleti se na hrpu Biblija da vas neće ostaviti kad stignete.
Šala, zašto bi vas ostavio? Pa to je samo stari napušteni otok, na kojem je nekoć živio čovjek imenom Don Julian Santana Barrera, koji je volio skupljati lutke. Mnogo ljudi skuplja lutke, pa što?
Prema legendi, prije mnogo godina u kanalu blizu otoka utopila se malena djevojčica, a Barrera je u vodi pronašao njenu lutku. Zatim još jednu. S vremenom je “pronalaženje lutaka” postalo uzbudljiv hobi.
Tijekom idućih 50 godina, tip je skupio tisuće odbačenih lutaka, misleći da će njihovo društvo na neki način utješiti mrtvu djevojčicu. Što ima smisla, svima je poznato da meksičke djevojčice obožavaju osakaćene lutke, razapete u groznim pozama koje podsjećaju na mučenje i smrt. Tko smo mi da sudimo.
Ipak, čini se da mu je trud bio uzaludan, pošto je 2001. godine pronađen u kanalu u kojem se utopila i djevojčica. Nikad nećemo saznati je li upao slučajno ili ga je njegova jeziva kolekcija riješila muka i lažirala utapanje..
5. Gunkanjima
Ime doslovno znači Otok Bojni brod, a drugo mu je ime Hashima. Radi se o napuštenom otoku oko 15 kilometara od Nagasakija, a nadimak je dobio zbog svog izgleda, kojim definitivno podsjeća na bojni brod.
Od 1887. do 1974. na otoku se vadio ugljen, a kad je rudnik zatvoren otišli su i stanovnici. Napušteni otoci u Japanu nisu nešto posebno, samo oko Nagasakija ih ima 505, no Gunkanjima je zasigurno najjeziviji. Ako ste se ikad pitali kako bi izgledao neki grad kad bi cjelokupno stanovništvo odjednom nestalo, pogledajte slike.
Građevine na otoku nisu održavane više od 30 godina i sve redom polako propadaju i trunu. Ruševne zgrade i trava koja probija kroz asfalt toliko su izvan našeg svakodnevnog iskustva da je otok poslužio za snimanje dokumentarca “Život nakon ljudi”.
Da bi dojam bio potpun, potrebno je napomenuti da je otok služio i kao kamp za prisilni rad za više od 500 korejskih zarobljenika iz Drugog svjetskog rata, što u priču automatski ubacuje grozne smrti i nemirne duše koje otokom lutaju u potrazi za osvetom. Ulaz i njuškanje dozvoljeno je samo nekolicini novinara s čeličnim mudima, koji su navodno morali potpisati da neće tužiti tamošnje vlasti ako se vrate opsjednuti. Iako su danas uvjeti za posjet blaži, otvoreno je samo oko 10 posto ukupne površine otoka.
Neki fotografi znaju odlutati i u zabranjena područja, no to se ne preporuča uglavnom zbog vremenskih uvjeta, koji su toliko loši da je pristup otoku moguć samo 160 dana u godini. Ako zaglavite negdje bogu iza nogu, postoji mogućnost da će pomoć stići tek za par mjeseci.
4. Bolnica Hellingly
Hellingly je napuštena bolnica u Velikoj Britaniji, kojoj već samo ime odaje da se radi o mjestu na koje Sotona osobno dolazi na godišnji. Možda će biti jasnije ako kažemo da se zapravo radi o mentalnoj ustanovi. Naravno.
Hellingly je nekoć bila moderna ustanova koju je projektirao majstor za izradu ludnica, G.T. Hine. Ovo mu je bio jedan od većih projekata: bolnica se protezala na 25 hektara, imala je svoju željezničku liniju, salon za ples, vodeni toranj i svu silu odjela za ljude koji su tamo smješteni.
Mjesto je napušteno 1994. i tog je trena počelo propadati nevjerojatnom brzinom. Neke od ovih slika izgledaju kao da je bolnica napuštena 1894., a ne prije samo 16 godina. Raspadanju su pripomogli i razni vandali koji su palili dijelove zgrada ili ih “uljepšali” grafitima. Svi znamo što se dešava u napuštenim ludnicama.
3. Kryziu Kalnas
Kryziu Kalnas, u Litvi, je u početku bilo lijepo, malo, zelenkasto brdo. Godine 1831. to se počelo mijenjati. Omalena planina iz nekog je razloga postala mjesto na kojem su ljudi oplakivali propale ustanke, izgubljenu nezavisnost i žrtve sovjetske okupacije. Nakon godina i godina sukoba s Rusima, svaka obitelj poginulog vojnika odlučila je podići križ ili dva ili četiri, sve dok se brdo nije pretvorilo u bizarnu zbirku raspela.
Nakon 100.000 križeva, Kryziu Kalnas izgleda kao da su mrtvi cijelog svijeta strpani na jedno mjesto. Pošto su ruski buldožeri križeve već dvaput sravnili sa zemljom, možemo računati da je brdo i službeno postalo pakao izgubljenih duša. Svaki put kad su buldožeri samljeli sve pred sobom, Litvanci su gradili još više i brže nego prije. Kryziu Kalnas je postao simbol litavskog katoličanstva, što je prepoznao i Ivan Pavao II., koji je 1993. osobno posvetio cijelo područje.
2. Candido Godoi
Daleko u južnom Brazilu, usred ničega, nalazi se mirni gradić Candido Godoi, poznatiji pod imenom “Zemlja blizanaca”. Ništa čudno, sve dok ne saznate da je neuobičajeno visok postotak rađanja blizanaca u tom području 18 puta veći od svjetskog prosjeka. Svaka peta trudnoća završi rođenjem blizanaca.
Problem je u tome što postoji teorija da je tako neuobičajeno visok broj blizanaca izravno povezan s eksperimentima notornog nacističkog doktora Josefa Mengelea. Teoriju je predložio Jorge Camarasa, argentinski povjesničar i stručnjak za nacističke zločine u Auschwitzu, koji tvrdi da je tajanstveni njemački doktor, koji se u gradiću pojavio oko 1963., nitko drugi do Anđeo Smrti, odnosno Mengele. Poznato je da je Mengele nakon Drugog svjetskog rata pobjegao u Južnu Ameriku.
Tajanstveni doktor u početku se predstavljao kao veterinar, da bi s vremenom počeo pružati i ostale medicinske usluge. Nedugo zatim, počelo se pojavljivati sve više blizanaca. Znanstvenici tvrde da Mengele nije imao ni sredstva ni znanje za provođenje genetskog eksperimenta tih razmjera.
Brazilski znanstvenici velik broj blizanaca pripisuju incestu i izloženosti otrovnom otpadu. Ako niste sigurni što misliti, eto, imate dvije opcije: Candido Godoi je pokušaj stvaranja savršene arijske rase, koji je proveo nacist s nadimkom Anđeo Smrti ili se radi “samo” o zabačenom brazilskom gradu punom plavokosih blizanaca koji dane provode u incestu i druženju oko hrpa otrovnog otpada.
1. Kosti, kosti i još kosti
Negdje u 12. stoljeću, maleni se austrijski gradić Hallstatt našao suočen s ozbiljnim problemom. U to doba, svi su gradovi imali problema s pokapanjem mrtvih, što ih je nagnalo da grobove počnu iznajmljivati. Tijelo je u grobu počivalo 10-15 godina, nakon čega su kosti ekshumirane, izbijeljene i izložene.
Prije nego bi nečija lubanja postala izložak, obitelj bi je ukrasila neobičnim grafitima i crtežima. Takvo jezivo oslikavanje vjerojatno je povezano s nedostatkom mjesta na koje bi se u spomen na preminule ostavljalo cvijeće.
Neki su otišli još dalje. Capela dos Ossos, malena kapela u Portugalu, izgrađena je od ljudskih kostiju koje su zacementirane u zidove, a krase je i dva cijela kostura, od kojih je jedan malog djeteta. Obješen na lance. Kapelicu je u 16. st. izgradio franjevac koji je tim činom kolege želio podsjetiti da je život samo prolazna faza prema vječnosti. Iznad ulaza je napisao: “Mi kosti, ležeći ovdje, ogoljene, čekamo tvoje.”
Ipak, najviše su si truda dali Francuzi, koji su od dijela pariških rudnika stvorili Katakombe, nastale zbog neizdrživih sanitarnih uvjeta u gradu. Očito je bilo gadno kad su se čak i Francuzi žalili. Kako bi izbjegli epidemiju i boleštine, vlasti su naredile da se ljudski ostaci s raznih groblja prenesu u podzemlje, što je zapravo bila odlična ideja. Zašto su od katakombi napravili Hram Neizrecivog Zla, ni Bog ne zna.
