Komercijalno surogatstvo je legalno u Indiji od 2002., kao i u mnogim drugim zemljama, uključujući Sjedinjene Američke Države
Svake noći u mirnom indijskom gradu Anandu na zapadu zemlje, 15-tak trudnica priprema za spavanje u prostranoj zajedničkoj kući. No, to nije jedino što dijele. Povezuje ih također i jedna vrlo neobična, ali danas sve raširenija, uloga u Indiji, ali i svijetu – uloga surogat majke.
Grupa već jako dobro uvježbanih sluškinja, kuhara i profesionalnih liječnika brine se za žene čije bi trudnoće možda bile neobične negdje drugdje u svijetu, no ovdje su one uobičajene i svim ženama zajedničke. Mlade majke iz grada Ananda, mjesta otprije poznatog po specifičnom mlijeku, trudne su s djecom neplodnih parova iz cijelog svijeta.
Mala klinika u bolnici Kaival ‘spaja’ neplodne parove s lokalnim ženama, skrbi za žene tijekom njihove trudnoće i poroda, te ih nastavlja savjetovati i nakon cijelog tog procesa. Surogat majke iz Ananda porodile su do sada otprilke 50 djece.
Više od 60 žena u ovome gradu sada su trudne s djecom parova iz Sjedinjenih Država, Tajvana, Velike Britanije itd. Žene zarađuju više nego što mnogi zarade u 15 godina. No, program dovodi u pitanje mnogo toga: moral i moderne znanosti, eksploataciju i globalizaciju, i jednu od najprirodnijih instinkata i potreba: imati obitelj.
Dr. Nayna Patel, žena koja stoji iza Anandskog baby boom-a, brani svoj rad kao vrlo human i velikodušan za sve koji su u njega uključeni.
“Zamislite jednu ženu koja očajnički treba dijete i ne može imati svoje vlastito bez pomoći surogat majke. A s druge strane je žena koja želi pomoći toj ženi, ali i svojoj obitelji”, rekla je Patel. “Ako ta žena želi pomoći drugoj … zašto joj to ne dozvoliti? … To nije iz nikakve loše namjere. One pomažu jedna drugoj u stvaranju novog života u ovome svijetu.”
Stručnjaci kažu da je komercijalno surogatstvo – ili ono što se naziva “utrobama za iznajmljivanje” – nastalo u Indiji i razvija se sve više. Iako nema pouzdanih informacija koje nam mogu otprilike reći o kojem je broju surogat trudnoća riječ, ono što je sigurno je to da liječnici (virtualno) surađuju sa surogat majkama u gotovo svakom većem gradu svijeta. Žene se oplode in-vitro, jajašcima i spermijima parova koji nisu u moućnosti sami zanijeti.
Komercijalno surogatstvo je legalno u Indiji od 2002., kao i u mnogim drugim zemljama, uključujući Sjedinjene Američke Države. Ali Indija je u tome na 1. mjestu jer je od toga ponajprije učinila održivu industriju, a tek onda liječnje neplodnosti. Mnogi stručnjaci kažu da bi taj oblik rješavanja problema neplodnosti mogao uspijeti zato jer se radi o velikom broju radne snage za jako malu cijenu.
Kritičari kažu kako ti parovi zapravo iskorištavaju siromašne žene u Indiji – zemlji s alarmantno visokom stopom smrtnosti kod majki – unajmljujući ih za jako nisku cijenu kako bi prolazile kroz svu tu bol, patnju i rizičan porod.
“To povećava izglede za nastanak ‘farmi novorođenčadi’ u zemljama u razvoju”, rekao je dr. John Lantos iz Centra za praktičnu Bioetiku u Kansas Cityju. “To se sve svodi na pitanje o dobroj volji i riziku. Surogat majke dr. Patel svjesne su rizika jer su gledale kako druge surogat majke prolaze kroz isto.”
Patel tvrdi kako pažljivo odabire kojim će parovima pomoći i koje će žene ‘zaposliti’ kao surogate. Ona prihvaća samo one parove s ozbiljnim problemima u vezi plodnosti, kao što su, npr., žene koje su preživjele rak maternice. Surogat majke moraju imati između 18 i 45 godina, imati barem jedno vlastito dijete i biti u dobrom zdravstvenom stanju.
Uloga surogat majki je rotirajuća: one sve žive zajedno u jednoj kući koju iznajmljuje klinika i svaka “nova” surogat majka je pod nadzorom bivše surogat majke. Njima u posjetu tijekom dana dolaze njihova vlastita djeca i muževi, kada nisu zauzete satima engleskog jezika ili informatike.
Surogat majke i zainteresirani parovi potpisuju ugovor u kojem stoji da će par pokriti sve medicinske troškove surogat majci, a surogat majka će predati dijete nakon rođenja. Parovi dolaze u Anand na in-vitro oplodnju i ponovno na rođenje. Većina parova na kraju isplati klinici manje od 10.000 $ za cijeli postupak, uključujući i oplodnju, naknadu za majku i medicinske troškove.
Savjetovanje je glavni dio procesa i Patel kaže ženama da zamisle trudnoću kao da im “nečije dijete dolazi u posjetu na 9 mjeseci.” Patel je potvrdila kako nijedna od surogat majki nije imala posebno težak porođaj ili ozbiljnije zdravstvene probleme, ali je dodala kako su rizici neizbježni. “Mi napravimo sva potrebna zdravstvena istraživanja. Ne riskiramo i ništa ne prepuštamo slučaju.”
Zdravstveni stručnjaci očekuju širenje indijskog komercijalnog surogat majčinstva u narednim godinama. Dr. Indira Hinduja, ugledni stručnjak za plodnost, koji je bio zaslužan za prvu oplodnju dijeteta u epruveti u Indiji, dobiva nekoliko surogat upita na mjesec od parova iz inozemstva.”Ranije su se stidjeli, ali sada su sve više slobodoumniji i otvoreniji za takva iskustva”, rekao je dr. Hinduja.
Ako se komercijalno surogat majčinstvo nastavi širiti, neki ipak strahuju da bi to moglo prerasti iz medicinske nužnosti za neplodne žene u pogodnost za bogate.
Bogati parovi sa Zapada sve će ćešće razmišljati na način da trudnoća jednostavno nije više vrijedna tolike muke i truda te će se cijela industrija proširiti diljem svijeta. Konkurencija među klinikama mogla bi dovesti do ugrožavanja sigurnosnih mjera jer će se klinike početi nadmetati u što nižim cijenama, čime će i uvjeti, higijena i općenito standard postati loši.
Iako industrija surogat majki nije nadzirana od strane vlade, zdravstveni su dužnosnici objavili neobvezujuće etičke smjernice i pozvali zakonodavstvo da zaštititi i surogate i djecu.
Za sada se surogat majke u Anandu čine zadovoljnima i ‘aranžmanima’, ali i kao “privremeni” roditelji. Jedna od surogat majki, Jagrudi Sharma (34), poručila je za kraj:”Znam da ovo nije moje dijete”, pokazujući na svoj trbuh. “Ali usrećujem još jedan par i to je za mene nešto jako lijepo i jako mi puno znači.”
