Skoro polovica Hrvatica nikad ne ide u kino, a trećina ih nikada ne koristi internet. Čak 60 posto žena nikada ne putuje u inozemstvo
Prosječna Hrvatica ima između 40 i 49 godina, srednju stručnu spremu,
supruga, vrlo vjerojatno živi u Zagrebu i okolici s dohotkom od oko tri
tisuće kuna mjesečno, sluša Narodni radio, nikad se ne bavi sportom i
rekreacijom, ne posjećuje kina, ne putuje u inozemstvo i vrlo se rijetko
koristi internetom, tako barem kaže Pulsovo istraživanje koje je jučer
predstavljeno na drugoj konferenciji Žene – lideri novog doba.
‘Zanimljivo je naglasiti podatke vezne uz vožnju automobila jer one
uvjetno govore o ženskoj neovisnosti. Samo 29 posto prosječnih Hrvatica
voze automobil svakodnevno, a zbog slabe kupovne moći ne barataju često
ni s karticama. One su tradicionalnog svjetonazora, vjera i obitelj su
im vrlo važni te smatraju da bi svi trebali težiti tome da osnuju svoju
obitelj, dok su kod muškaraca ti postotci malo drugačiji’, objasnila je
Maja Ćuk iz agencije Puls.
57 posto Hrvatica vjeru u Boga smatra jednom od najvažnijih
stvari u životu, no ako je vjerovati statistikama, što su žene
obrazovanije, manje se mole Bogu, a više računaju na vlastite snage.
Najpobožnije su Slavonke i Dalmatinke, a najmanje pobožne Istrijanke.
Kreditne kartice posjeduje svega 39 posto žena, a jednako toliko ih ima
ambiciju napredovati na poslu.
Među kvalificirane radnice ih spada 17 posto, a u sličnim postotcima se
kreću kućanice i umirovljenice. Nezaposleno ih je 14 posto, a jednako
toliko ih rade kao službenice. Obožavaju domaću pop glazbu, nešto manje
narodnu, a svega ih 10 posto voli rock. Za malo više od polovice njih
odlazak u teretanu, trčanje, yoga, pilates ili bavljenje sportom su
potpuna nepoznanica i nikad se ne bave sportskom rekreacijom, što je
vjerojatno jedan od razlog zašto galopiramo prema vrhu liste pretilih
zemalja.
Skoro polovica Hrvatica nikad ne ide u kino, a trećina ih nikada ne
koristi internet. Ova tri načina ispunjavanja slobodnog vremena najmanje
su popularna u Sjevernoj Hrvatskoj i Lici, a najčešći su u Zagrebu i
Istri. Čak 60 posto žena nikada ne putuje u inozemstvo, no to ne vrijedi
za one u Istri zbog njihove povezanosti s Italijom. Imajući u vidu
ovakve podatke nije teško zaključiti zašto Hrvatskoj nedostaje uspješnih
liderica te zašto na jedan poduzetnički pothvat žena dolaze od 2 do 2,5
pothvata koje pokreću muškarci, dok je u Americi taj odnos 1:1,5.
Što se tiče liderica, kojima je i bila posvećena ova konferencija,
rezultati pokazuju da se ta kategorija žena bitno razlikuje od hrvatskog
prosjeka. Svega ih je osam posto, a čine ih više menadžerice,
direktorice, stručnjakinje ili žene koje se bave slobodnim profesijama.
U
prosjeku imaju od 30 do 39 godine, visoku stručnu spremu i zarađuju od
4000 do 6000 kuna. Ambiciozne su, češće posjeduju kreditne kartice,
a za razliku od prosječnih Hrvata i Hrvatica, koji slobodno vrijeme
provode baveći se kućanskim poslovima, ili u muškoj verziji, ispijajući
pivo u kafiću, 70 posto ih preferira kulturne sadržaje i doživljaje.
Vole aktivan odmor, druženja i zabave s prijateljima, odlaske u kino i
kazalište, čitanje knjiga, edukacije te putovanja u inozemstvo.
Hrvati općenito vole godišnji odmor provoditi u miru i spavanju, dok
liderice obilaze kulturne i povijesne znamenitosti, društvene aktivnosti
ili uživaju u wellnessu i zdravstvenom turizam. Vjerojatno zahvaljujući
boljoj platežnoj moći, ali i obrazovanju, liderice spadaju u onaj dio
populacije koja kupuju ekološke proizvode i trudi se hraniti zdravo.
Kada odlaze u shoping manje se vode cijenom i brendom, a važnija im je
kvaliteta i pouzdanost proizvoda te zemlja porijekla. Izbjegavaju
kupovati proizvode koji ničemu ne služe, dok je prosječnim Hrvaticama
ipak važnija cijena i dobra reklama.
