Plačući, čovjek često izbacuje teret emocija te se nakon plakanja osjeća smirenije. Ljudi koji susprežu suze mogu imati problema s priznavanjem emocija
Iako ih se uvriježeno poistovjećuje sa slabošću, suze su zapravo znak
hrabrosti, snage i istinitosti, a uz to su jedno od najbitnijih oruđa
čovjekova psihološkog samozacjeljivanja, upozoravaju psiholozi, piše 24sata.hr
Osim
refleksnih (pri iritaciji oka) i trajnih suza (odgovorne za vlaženje
oka), tijelo proizvodi i najvažnije, tzv. emocionalne suze. Dok su
refleksne suze sastavljene od 98 posto vode, emocionalne uz vodu sadrže i
hormone stresa koji se plakanjem izlučuju iz tijela, otkrio je američki
biokemičar i “stručnjak za suze” dr. William Frey.
Iskrenim plakanjem
iz tijela se izbacuju i sve štetne tvari koje su se nakupile tijekom
stresnih razdoblja, a potiče se i proizvodnja “čudesnog” hormona sreće –
endorfina, pokazala su mnogobrojna istraživanja.
– Čak i ako
problem nije riješen, zbog plakanja ćete se osjećati bolje. Osim što će
očistiti tijelo od otrova, emocionalne suze izliječit će i srce – kaže
dr. Judith Orloff, profesorica psihologije s američkog Sveučilišta UCLA.
Stoga je pogrešno nepopustljivo se pridržavati stare izreke “plakanje
je za slabiće”. Puno je bolje prihvatiti njezinu “moderniziranu”
varijantu – “snažan je onaj tko je dovoljno jak i hrabar da zaplače”,
savjetuje psihologinja Orloff.
Često “gutanje tuge” može voditi
mnogo većim problemima, pa se plakanje ne treba smatrati negativnim
ponašanjem, nego mu se treba objeručke prepustiti. Ono ne vodi
omalovažavanjima ili trajnoj potištenosti – štoviše, čini pozitivne
osjećaje jačima i iskrenijima, ističu znanstvenici.
Iako
“liječe” dušu i tijelo, suze ne pogoduju seksualnom životu, pokazala su
istraživanja. Mirisanje ženskih suza izazvanih dubokim osjećajima
snižava razinu muškog hormona testosterona i smanjuje libido, tvrde
izraelski znanstvenici.
Plakanje
u laboratorijskim uvjetima ne poboljšava raspoloženje, pokazalo je
istraživanje. Ispitanici su čak često prijavili pogoršanje. No ljudi
koji se prisjećaju “prirodnog” uglavnom se bolje osjećaju.
Umjesto
da gušite tugu ili frustraciju kontroliranjem osjećaja i suzdržavanjem
od suza, izrazite je iskrenim plakanjem iz dubine duše. Pronađite mjesto
gdje vas nitko neće uznemiravati, savjetuje američka psihoterapeutkinja
dr. Jane Bolton.
Plačući,
čovjek često izbacuje teret emocija te se nakon plakanja osjeća
smirenije. Ljudi koji susprežu suze mogu imati problema s priznavanjem
emocija – često nije lako priznati da nas se može povrijediti ili da smo
imali nerealna očekivanja.
Emocije su tu da nam kažu nešto o nama ako
smo spremni slušati, a zatvarajući se, možemo izgubiti sposobnost
uživanja u životu. Ipak, plakanje je samo jedan od načina izražavanja te
je individualno. Zato i nije dobro čovjeku koji je doživio veći gubitak
govoriti kako je suzdržavanje nezdravo jer to ne mora biti istina.
(psiholog Hrvoje Odak)
