Na južnoj strani otoka Čiova, na teško dostupnim
strmim kamenim klisurama, nalazi se gotovo nepoznata atrakcija, crkva
Gospe od Prizidnice i pustinja Prizidnica.
Za razliku od dobro poznate Pustinje Blaca na Braču,
ovaj sakralni objekt na Čiovu je zaista izoliran i moguće je doći jedino
stazom sa sjeverne na južnu stranu otoka Čiova ili u povoljnim
vremenskim uvjetima pristati s manjim brodom. Mi smo posjetili lokaciju
došavši brodom tik do strmih stijena otoka.
Ako nema velikih valova ili vjetra, moguće je vezati se na kratko
vrijeme za stijene i dodatno se osigurati sidrom. Tada se treba još
uspeti nekoliko desetaka metara strmom opasnom stazom do malog platoa ispod stijene gdje je smještena crkva Gospe od Prizidnice i još jedan manji samostanski objekt. Crkva i utočište za monahe i pustinjake su izgrađeni u šesnaestom stoljeću i pripadaju župi Slatine na Čiovu.
Crkva je još uvijek cilj redovitih hodočašća iz Slatina i trogira Gospi
od Prizidnice. Vjernici hodočaste četiri puta tokom godine, na Uskrsni
ponedjeljak, na Duhovski ponedjeljak, na prvu nedjelju iza male Gospe u
rujnu te 8. prosinca, na Gospu od Bezgrešnog začeća. U ljetnim mjesecima, pustinju Prizidnicu posjećuju nautičari, turisti,
ali i Splićani koji se vole kupati na južnoj stjenovitoj strani Čiova.
Gotovo polovicom južne strane otoka se protežu nedostupne strme hridi,
tako da se nautičari i kupači tek sidre ispod stijena.
Sama crkva je jednostavan objekt ispred kojeg je plato s kojeg se pruža pogled na Šoltu i otvoreno more, a krajolik je dramatično lijep i nezaboravan, sa strmim stijenama i mediteranskom vegetacijom te kristalno prozirnim morem u podnožju.
Premda se strma staza redovito održava, hodanje do crkve je dugotrajno i
naporno, pa će ta lokacija vjerojatno ostati relativno nedostupna kao
oaza za ustrajne hodočasnike i upornije nautičare, jedinstveno mjesto mira, tišine i kontemplacije.
