Budući da živimo u sve ubrzanijem svijetu pod sve većim stresom, sve je više situacija koje nas ljute, piše portal InsideOut.hr. Potrebno je zapitati se na koga se to u stvari ljutimo i zašto?
Sve doživljavamo osobno
U kulturi koja nam sve pruža, gdje se vrijednost svega mjeri novcem i
vremenom, živimo pod sve većim pritiskom postignuća i uspješnosti.
Zapadno društvo je postalo potpuno individualističko i materijalističko.
Ljudi su se navikli dobiti odmah sve što žele i da sve bude po
njihovom. Zaposlenike na šalterima doživljavamo odgovornima za sporost
birokracijskih postupaka i slično. Percepcija da sve treba biti
podređeno nama, brzo i jednostavno odvela nas je u veliku krajnost koja
nam u biti onemogućuje miran i skladan suživot s drugim ljudima i
društvom u cjelini. Zbog takvog načina života
smo pod dodatnim stresom te nam izljevi bijesa ili ljutnja koju
zadržavamo u nama oduzimaju postupno naše vrijeme i skraćuju životni
vijek. Kako ne bismo na ljutnju potošili četvrtinu svog života, potrebno
je osvijestiti zašto se i na koga ljutimo.
Izvorište ljutnje
Kao što je prethodno navedeno ljutimo se jer događaje koji nisu direktno
vezani za nas doživljavamo osobno. Ne prihvaćamo tuđe pogreške i od
drugih očekujemo savršenstvo. Vrijeme je da zavirimo u sebe i razmislimo
o tome kakvi smo to mi kad se stalno ljutimo i kad imamo tako jake
ispade bijesa koje ne možemo kontrolirati. Također, ako nam se događa
pred našim partnerima ili djecom da imamo ispade ljutnje, tada je zaista
vrijeme za akciju jer više nemamo niti grama kontrole.
Važno je
zapitati se koji je to okidač u nama da se poistovjećujemo sa situacijom
koja nam se događa i doživaljavamo ju osobno. Jednom kad otkrijemo
izvor naše ljutnje i naših problema možemo se usmjeriti na njihovo
rješavanje. To kako drugi ljudi voze i koje pogreške čine u prometu nije
unutar našeg utjecaja. No, to kako ćemo mi reagirati na ‘ljudsku
glupost’ itekako jest.
Stiskanje kočnica
Vrlo je važno u prometu biti koncentriran i pratiti što se događa na
cesti kako bismo na vrijeme reagirali i stisnuli kočnice. Isto je i s
ljutnjom. Jedna od vještina kontroliranog upravljanja ljutnjom je
motrenje pojave i razvoja tog osjećaja. Kada osvijestimo da nam se
ljutnja javlja, potrebno je početi stiskati kočnice. Dubokim disanjem i
koncentracijom na tu radnju smirit ćemo reakcije u tijelu koje se
javljaju kao popratna pojava ljutnje, ali ćemo i maknuti misli od izvora
ljutnje.
Jednom kad mozak od tijela počne dobivati drugačije signale,
kad se tijelo ‘smiri’ nestat će i uzbuna i ljutnja. Kad se ljutimo s
nekim realnim razlogom jer nam netko nešto čini nažao i čini nam
nepravdu, reagirat ćemo opet kontrolirano, ali na drugi način.
Tako možemo fizičkom aktivnošću rješavati problem ljutnje. Možemo se
umirivati, otpuštati i opraštati te se na taj način nositi s ljutnjom. A
možemo i ljutnju iskoristiti kao poticajnu energiju
da učinimo nešto kreativno. Važno je prihvatiti ljutnju kao osjećaj
koji svatko osjeća i koji je prisutan i ima svoju funkciju kao i svaki
drugi osjećaj. No, naša je odgovornost da se ne moramo ponašati iz tog
osjećaja, već da naučimo kako upravljati ljutnjom i iz nje profitirati.
Tekst je preuzet s portala za primijenjenu psihologiju InsideOut.hr.
