U spomen na sve svjetioničare, čija svitlost ne prestaje svitlit...
Od Njega učinilo je vrime,
Čvrste kosti, tvrde ruke
Takvo težačko je sime
Ča gre nazad u zemju
Vrisak galeba i smij,
Udar vala, morske soli
Beštima, Njegov je grij
Dobra duša u pokori
Jugo puše, ne staje
Sam je, dani prolaze
Bura dere zima je
A Njemu uvik dobro je…
“Moje riči su žvelte ka lampaj ferala
Di prolomi grme kroz oblak i noć
Ne mili se tilon život ča me ćapa
Godine idu, a nevera će proć
Ne mili se dušon tilo ča je ćapa
Godine idu, a nazad ne moš poć”
autor: Jurica Gašpar
