
Jeste li se ikad zapitali u čemu se krije ta mračna privlačnost brze hrane
Iako je općepoznato kako je brza hrana prepuna zasićenih kalorija, masti i natrija te nesumnjivo pridonosi rastućoj stopi pretilosti, nekako joj se teško oduprijeti. Jeste li se zapitali u čemu se krije ta mračna privlačnost brze hrane koja vas poput telepatijom navodi da uđete u fast food restoran i naručite barem dvostruku porciju?
Restorani brze hrane uvelike iskorištavaju ljudsku želju i sklonost praktičnosti.
Prema rezultatima istraživanja provedenog u SAD-u 2006., NPD Group,
bivši National Purchase Diary, Amerikanci, kada je hrana u pitanju, vrlo
često više cijene praktičnost nego zdravlje. To zapravo znači da ćemo
svjesno radije potrošiti novac na hranu koju je lako pripremiti te koja
je u pravilu prepuna masnoća, sve dok je ukusna i lako ju je
konzumirati.
Jednostavnost i praktičnost
Stoga ni ne čudi kako su upravo jednostavnost i praktičnost jedne od
važnijih stavki kada se radi o oblikovanju i pakiranju brze hrane.
Praktična pakiranja brze hrane čine se gotovo neodoljivima u navali
gladi i nedostatku vremena. Osim toga, veliku ulogu igra i sam oblik
naručivanja prilikom kojega se hrana dobiva izravno u ruke spremna za
konzumaciju, ali i nezaobilazni i popularni ‘drive-in’ koji omogućuje
naručivanje bez izlaska iz automobila.
No restorani brze hrane ne samo da udovoljavaju prirodnoj ljudskoj želji za praktičnošću,
već je u velikoj mjeri i potiču. Niz studija iz područja socijalne
psihologije koje je nedavno sažeo New York Times, otkrile su kako samo
pomišljanje za fast food restorane ljude čini ubrzanijima i
nestrpljivijima te se slabije mogu oduprijeti želji da uživaju u okusu
te hrane, piše Huffington Post. ‘Sveprisutnost brze hrane nesumnjivo je
potaknuta potražnjom za instant zadovoljenjem, to također može imati
utjecaj na poticanje nestrpljivosti, i to ne samo po pitanju hrane, već i
u brojnim drugim aspektima života’, naveo je jedan od autora studije.

Marketing mirisa
Restorani brze hrane također koriste ‘marketing mirisa’
kako bi zagolicali osjetila potrošača i učinili svoj proizvod
neodoljivim. Razmislite, jeste li ikada, nakon što ste osjetili miris
prženih krumpirića ili hamburgera, jednostavno ušetali kroz vrata fast
fooda i odjednom se našli pred pultom za naručivanje? E, pa u upravo u
tom trenutku nos vam je postao žrtvom jako dobrog marketinškog trika.
Brojne pekarnice na primjer pećnice drže vrlo blizu vrata kako bi se
miris širio i privlačio potencijalne kupce. Također se ispuštaju i
umjetne arome unutar restorana i prodavaonica kako bi mjesto uvijek
mirisalo po hrani. Na primjer, kako prenosi Wall Street Journal,
američke pekarnice u satima najveće prodaje kruha emitiraju umjetno
stvoren miris svježe pečenog kruha kako bi se privuklo što više kupaca.
Fast food tvrtke također jako dobro znaju kakav vokabular
koristiti kako bi kupcima doslovce izazvali rast zazubica, ali kako bi
im unaprijed rekli što trebaju osjećati dok jedu brzu hranu. Tako se na
primjer hamburgeri uvijek opisuju sočnim, pa potrošači dok jedu u
pravilu misle: ‘Kako je ovaj hamburger sočan!’ Kako bi bio što
privlačniji, stvarni okus hrane uvijek treba malo ‘uljepšati’, a
stručnjaci tvrde kako opis hrane uvelike može utjecati na ono što kupci
osjećaju dok je jedu. Naime, podsvjesno ‘su obučeni’ da vjeruju okusu
hrane koju još nisu ni probali.

‘Magična’ privlačnost brze hrane
Čak i ako niste gladni, kad osjetite miris hrane, pogotovo tako prepoznatljivog mirisa kao što ima fast food hrana, tijelo, kao odgovor na to, povećava proizvodnju grelina, koji može potaknuti apetit. Mozak tada to prepoznaje kao glad i, ‘slijedeći nos’, završavate s punim pladnjem hranom koja je nutritivno siromašna.
Ni izbor boja
određenog brenda fast food restorana nije slučajan. Naime, uvijek se
odabiru one boje koje potiču apetit. Fast food restorani razlikuju se po
sloganima, maskotama i eventualno menijima, no zanimljivo je da prilikom
brendiranja koriste identičnu shemu boja. Istraživanja su pokazala kako
tople boje, poput žute, narančaste i crvene aktiviraju osjećaj gladi i
privlače pozornost. Crvena boja najčešće se pojavljuje na logotipovima
brojnih fast food restorana, a ljudski mozak podsvjesno povezuju crvenu
boju s dostupnošću i nečime što želimo odmah, što je ujedno i jedno od
glavnih obilježja brze hrane.
Fast food restorani većinom se oglašavaju na velikim plakatima
koje je teško ne primijetiti, a nakon toga pomisao na sočan hamburger
ili hrskave, slane krumpiriće gotovo je nemoguće izbaciti iz glave.
Studijom, koju je prošle godine obavilo Sveučilište UCLA u časopisu BMC
Public Health, otkrivena je povezanost između reklamiranja na otvorenim
prostorima i povećane vjerojatnosti šanse za pretilošću. Premda studija
ne zaključuje kako te uočljive reklame uzrokuju pretilost, znanstvenici
sugeriraju kako postoji povezanost između oglašavanja na otvorenom i
konzumacije brze hrane.
Ciljana potrošačka skupina lanaca fast food restorana
najčešće su djeca, a upravo česta konzumacija brze hrane može utjecati
na njihove prehrambene navike i preferencije. Istraživanje Yale Rudd
Centera otkrilo je kako su djeca u SAD-u samo prošle godine svakodnevno
bila izložena prosječno 13,1 oglasu za hranu, a od tih oglasa većina je
bila upravo za brzu hranu. Kako pokazuje isto to izvješće, tijekom
proteklih šest godina, smanjila se izloženost djece reklamama za zdravu
hranu, a povećala izloženost reklamama za brzu hranu. Studija iz 2012.
tako je pokazala kako su djeca koja napamet znaju televizijske reklame
za lance brze hrane izložena većem riziku pretilosti.
No lanci brze hrane oglašavaju se i putem interneta te društvenih mreža
na kojima današnja djeca provode puno vremena. Lanci brze hrane idu i
korak dalje pa tako u svoju ponudu uvrštavaju igračke i poklone koje
stvaraju emocionalnu vezu potrošača s brendom – potiče se vjernost
brendu, pa tako djeca, kada odrastu, nastavit će u isti taj lanac fast
food restorana dovoditi i svoju obitelj pa se vjernost produbljuje i na
nekoliko generacija.



