Država je već godinama u krizi, a mladi i
obrazovani u sve većem broju svoju budućnost vide u inozemstvu,
poglavito u zemljama Europske unije.
Posebno je iznenadio podatak MUP-a
da je Zadarsku županiju samo lani napustilo 3,1 posto stanovnika. No,
statistika zna biti varljiva – najveći dio građana koji su odjavili
prebivalište “odselio” je u BiH i Srbiju, koje teško da ikome mogu biti
obećane zemlje.
Teška gospodarska situacija i visoka
stopa nezaposlenosti među mladima i u Zadarskoj je županiji sasvim
sigurno natjerala dio mlađe populacije da sreću i bolji život potraže u
inozemstvu.
Osim Kanade i nekih drugih dalekih destinacija, mladi
najčešće biraju Švedsku i Njemačku. No, podatak o 3,1 posto odjavljenih žitelja s područja naše županije u prošloj godini zazvučao je alarmantno, javlja Radio Zadar.
Iako u Ministarstvu unutarnjih poslova
ne analiziraju statističke podatke, navode kako je zapravo riječ o
provedbi zakona o prebivalištu koji je stupio na snagu potkraj 2012.
godine. Od tada je na području koje pokriva zadarska policijska uprava
privremenu odjavu prebivališta zatražilo 7.360 građana.
Odlazak građana koji je evidentiran
od strane MUP-a u 2014. godini jest na razni PU Zadarske 5.371 osoba.
Važno je napomenuti da privremeni odlazak reguliraju osobe koje već duže
rade u inozemstvu kao i članovi njihovih obitelji, te se ne radi samo o
osobama koje prvi put odlaze u inozemstvo, kaže Marina Mandić iz MUP-a
Osim toga, ni u pogledu dobne strukture ne može se govoriti da su prebivalište odjavili mahom mlađi ljudi. Većina
osoba koje su prijavile privremeni odlazak je rođena između 1949. i
1985. godine te je broj osoba po godištima unutar te skupine prilično
ravnomjerno raspoređen, od oko 1.500 do 2.300. Najviše osoba, preko
2.000 po godištu su rođeni u rasponu od 1966. – 1976. pa se ne ubrajaju u
skupinu mladih osoba, dodaje Mandić.
Iz podataka koje je na svojim stranicama
objavio Državni zavod za statistiku jasno je da je mahom riječ o
hrvatskim državljanima koji već dulji niz godina žive i rade u Bosni i
Hercegovini, odnosno Srbiji.
Oni su zapravo, slijedom novoga Zakona,
morali odabrati prebivalište u zemlji u kojoj stvarno rade i žive.
Ionako bi bilo teško za povjerovati da su hrvatski državljani bolji
život potražili u zemljama, u kojima je stanje daleko gore od našega.
