Znanstvenici su otkrili
više od 90 novih područja gena koja bi mogla objasniti zašto je
vjerojatnost kod nekih osoba da dobiju na težini veća nego kod drugih,
prenosi BBC.
Tim je proučio DNK više od 300.000 osoba izradivši dosad najveću
gensku kartu pretilosti. Tražeći obrasce koji se ponavljaju pronašli su
vezu s genima povezanima s procesima u mozgu što sugerira da bi
pretilost dijelom mogla imati neurološku podlogu.
Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Nature.
Znanstvenici su proučavali genetsku podlogu indeksa tjelesne
mase a proučavali su i kako genetika utječe na raspoređivanje masti po
tijelu.
Masno tkivo oko trbuha može stvoriti više zdravstvenih problema
od masnog tkiva na bedrima.
Neka od 33 novootkrivena genska područja
bila su povezana s raspoređivanjem masnog tkiva po tijelu što daje nove
naznake zašto su neki ljudi kruškolika oblika a neki više masnog tkiva
talože oko struka.
Otkrili su i 60 lokacija na genima koje utječu na indeks
tjelesne mase što je utrostručilo do sada poznati broj. A neke od tih
lokacija povezane su s živčanim sustavom.
“Obično ne idete neurologu kako biste razgovarali o svojoj
težini”, kaže jedna od voditeljica istraživanja Elizabeth Speliotes sa
sveučilišta Michigan.
“No, ovo mijenja način na koji razmišljamo o
pretilosti – ne samo kao o metaboličkom stanju nego i neurološkom.”
Znanstvenici vjeruju da neki geni sudjeluju u određivanju naše
kontrole gladi a drugi u učenju i pamćenju povezanom s hranom. No za
neke lokacije na genima tek treba utvrditi kakva im je uloga u
pretilosti.
Speliotes kaže da raznolikost novootkrivenih genetskih područja
sugerira da predispoziciju za pretilost ne određuje jedan jedini gen.
“To čini manje vjerojatnim da će jedan način borbe protiv
pretilosti funkcionirati kod svih. Sada se oslanjamo na spol i dob za
opće preporuke o zdravom životu i težini. No ova vrsta genskih podataka,
nadamo se, jednog će dana pomoći kreiranju individualnih savjeta.”
Znanstvenici malo znaju o tomu kako dolazi do nakupljanja masnog
tkiva u trbušnoj šupljini što može voditi do dijabetesa i srčanih
bolesti.
“Rezultati ovog istraživanja su važni ne samo zato što će
dovesti do genskih testova kojima će se utvrđivati povećani rizik za
pretilost nego zato što identificiraju gene uključene u biokemijske
procese koji mogu izazvati pretilost i povezati pretilost s dijabetesom i
srčanim bolestima. Razumijevanje tih procesa trebalo bi nam pomoći da
razvijemo nove načine sprječavanja pretilosti i njegovih pogubnih
posljedica za zdravlje”, kaže Peter Weissberg iz Britanske fondacije za
zdravlje srca.
