Unazad nekoliko godina slikanje autoportreta mobitelima i smartphoneima, popularni 'selfie' postao je fenomen, a u tim 'sebeslicima', 'sebićima', kako bi se nespretno prevela ta riječ na hrvatski, nema tko se nije okušao, od običnih smrtnika pa do Baracka Obame i pape Franje.
Inače, riječ ‘selfie’ prvi se put pojavila na jednom
australskom internetskom forumu 2002., a 2014. ponosno je
uvrštena u Oxfordski rječnik.
Upravo ovaj suvremeni fenomen pop kulture mnogi dovode u vezi s
narcizmom pa je o toj problematici pisao Christopher Lasch u
knjizi ‘Narcistička kultura’ u kojoj narcizam navodi kao bitnu
odrednicu suvremenog društva.
Štoviše, neka su istraživanja pokazala da narcisoidne osobe
znatno češće provjeravaju profile na brojnim društvenim
mrežama, napose na Facebooku i Instagramu, najpopularnijoj
fotografskoj mreži, mijenjaju svoje statuse, stavljaju nove
fotografije i nadopunjuju osobne informacije.
Naša istaknuta psihologinja Ljubica Uvodić
Vranić kaže da su ljudi zapravo oduvijek bili više ili
manje zaokupljeni sobom.
‘Mnogi često, a neki uvijek govore o sebi, brinu o sebi i
svojim interesima… Društvene mreže mnogima su omogućile da se
i na taj način samopromoviraju. Kako po istrošenoj frazi slika
govori više od tisuću riječi – to je brz i jednostavan način
pokazivanja. Suvremeni mobiteli imaju funkciju praktičnog
fotografiranja. Ljudi imitiraju jedni druge pa nije čudo da su
selfieji postali popularni. Zašto selfie kao
riječ? Pa moderno je govoriti engleski ili barem posuditi
poneku englesku riječ. Osim toga, neki su ljudi putovali u
Pariz na primjer samo zato da se razglednicom mogu pohvaliti da
su u Parizu. A sada im je lakše poslati selfie. I
brže’, kaže za tportal.hr psihologinja Uvodić Vranić.
Budući da slavne osobe prednjače u okidanju selfieja,
Ljubica Uvodić Vranić kaže da je mnogima identifikacija
s nekom slavnom osobom obrambeni mehanizam.
‘Ako se ne osjećam baš uspješnom, za mene je uspješna neka
slavna osoba. Ona postiže ono što bih ja htjela. Zato je
imitiram odjećom i šminkom, ali i ponašanjem. I tako postajem
kao ona. Gle čuda! Jednostavno, ali ipak netočno. Tako je i sa
selfiejem. Slikam se kao i važne osobe. Zaključujem da
sam važna osoba… Kad stavim uspješan selfie, možda
malo i fotošopiran, svi mi moji prijatelji ga lajkaju.
Vraćaju mi dug u lajkanju jer i ja njima
lajkam. Tako se međusobno potpomažemo i pokušavamo
popraviti samopouzdanje. Uspijevamo li? Prosudite sami.
Nesigurne osobe uspoređuju se s lijepima i s lažno
lijepima… i iz te usporedbe izvlače štetu za sebe.
Umjesto da se sjete kako su te lijepe slike na
društvenim mrežama postale toliko lijepe. Umjetno’, kaže
psihologinja.
Zanimalo nas je i misli li da će ovaj fenomen nastao putem
društvenih mreža s vremenom nestati.
‘To ovisi o tome koliko će se marketinški uspješno prodavati
mobiteli koji odlično proizvode selfieje. Možda će
Photoshop biti već ugrađen. Upišite koliko godina želite imati
na fotografiji i kliknite. A mobitel je prava sitnica – na samo
20 rata po tisuću… To je isti mobitel kakav koristi i
Angelina Jolie ili Maradona’, rekla je Uvodić Vranić.
Zapitali smo je i misli li da narcizam indirektno potiču
društvene mreže?
‘Za narcizam, po mojem mišljenju, odgovorni su i roditelji koji
nemaju sina nego zlato, princa, sreću i koji nemaju kćerku nego
svoju ljepoticu i princezu. Pa kad su već prinčevi i princeze,
onda ih roditelji kao njihovi vjerni podanici služe. Takva
razmažena djeca teško se nose s realnim svijetom u kojemu ima
puno previše konkurentskih prinčeva i princeza koji isto kao i
oni traže podanike pa kad ne nalaze, onda su nesretni i to
svima daju do znanja i odlučno zahtijevaju da im se divimo.
Mislim da nisu krive društvene mreže nego odgoj koji ne
uspije poslati realnu poruku: Ti nisi ništa
posebno ako se ne potrudiš. To kako izgledaš si
naslijedio, a to što znaš, moraš naučiti i uvježbati’,
upozorava psihologinja Uvodić Vranić.
