Muškarci za volanom loše
prihvaćaju kritiku suvozača, tvrdi njemački psiholog Ulrich Chiellino
koji je proučavao fenomen ljutnje za upravljačem.
Po njemu, izvor takvih reakcija ima uvelike veze s tim što se vožnja često doživljava kao muška specijalnost.
Automatski se očekuje da muškarci za volanom pokažu veliku
razinu sposobnosti, unatoč tome što studije dokazuju da su žene u tome
jednako vješte.
Muškarac koji dobro misli o svojim vozačkim sposobnostima često
puta opaske o svojoj vožnji doživljava kao uvredu, posebno ako dolaze od
žena.
“Kada supruga kaže suprugu ‘uspori malo’ ili ‘drži razmak’, on
će to interpretirati kao da nema kontrolu”, rekao je Chiellino, koji je
istraživanje proveo među članovima njemačkog autokluba ADAC-a.
Svađe oko vozačkih sposobnosti mogu brzo eskalirati jer je zbog
složenosti modernog prometa mogućnost pogreške češća, kaže njemački
stručnjak.
Također, “zatvorena” priroda vožnje sprečava otpuštanje emocija i
potpiruje ljutnju. Vozači se najčešće ne mogu zaustaviti, izaći i
“provjetriti” emocije.
I rasprave oko smjera putovanja isto se vrte oko toga tko ima
kontrolu, čak i ako je u vozilu uključen uređaj za satelitsku
navigaciju.
“Muškarci koji krivo skrenu ne vole priznati pogrešku i uglavnom ustraju u tome da su bili u pravu”, rekao je Chiellino.
Jedan od najboljih načina za spuštanje tenzija u vožnji je
pažljiv izbor riječi. Vozaču je lakše reagirati konstruktivno kada su
komentari sročeni diplomatski. Suvozači bi zato trebali izbjegavati
netaktične optužbe poput “stvarno grozno voziš”, smatra Chiellino. Mnogo
je bolje reći: “Dragi, nikuda nam se ne žuri”.
