Paul Bradbury, Englez koji godinama živi na Hvaru
te na svojem portalu Total Croatia News piše o Hrvatskoj, objavio je
analizu HTZ-ovog projekta “Hrvatska 365”, u koji je u prvih 6 mjeseci
trajanja uloženo oko 5 milijuna kuna. Zaključci do kojih Bradbury dolazi
poražavajući su – u projekt su uloženi milijuni, a gosti su usprkos
tome nezadovoljni
Bradbury je krenuo od same stranice projekta, i tu je naišao na prvo neugodno iznenađenje.
“Prvo
sam otišao na stranicu www.croatia365.com, za koju sam pretpostavio da
će biti prava adresa, no ispostavilo se da je ta domena na prodaju.
Potom sam, uz nešto truda, ipak pronašao pravo mjesto te se, kao
strastveni biciklist, pokušao informirati o tome kako su napredovale 22
destinacije”, piše Bradbury.
No umjesto 22, iznenadio se kada je shvatio
da je ponuda smanjena na tek njih 8. Odabrao je jednu, nazvanu “Aurea
Pannonia” jer je nudila “uzbudljivu rutu na dva kotača”. I tu je naišao
na niz nelogičnosti, piše na Total Croatia News.
Izgubljeni na putu
Iz službenih informacija nije uspio doznati ništa, našao je tek
nekoliko poetičnih rečenica o žuboru vode i cvrkutu ptica koji prate
bicikliste u potrazi za skrivenim dvorcima, na putu do kojih bi se mogli
izgubiti, no kako ipak ne trebaju biti u strahu zbog toga. Sve to
skupa, ističe Bradbury, vodi do toga da se čovjek se osjeća kao statist u
filmu “Moje pjesme, moji snovi”.
Više informacija odlučio je
potražiti na mobilnoj aplikaciji koja se spominjala, ali do iste nije
vodio nijedan link. S obzirom na to da su za pomoć ponuđene web-stranice
triju slavonskih gradova, odlučio se krenuti tim putem. A onda, ponovno
iznenađenje – web Pakraca ne funkcionira, stranica Velike nema englesku
verziju, a stranica Požege ima, ali je odjeljak o biciklizmu napisan
samo na hrvatskome jeziku.
“Tu je završilo moje zanimanje za “Aurea Pannoniju”, čak nisam uspio ni doznati gdje se ona uopće nalazi”, piše Bradbury.
Par generičnih rečenica o Dubrovniku
Ništa
bolje stanje nije ni u ostalim promoviranim kategorijama. U sekciji
“biznis i poticaji” reklamiraju se dvije od 22 destinacije, no bilo bi
bolje kad se to ne bi činilo. Za Dubrovnik se tako navodi da se tamo
mogu organizirati konferencije u prekrasnom ambijentu, jer Grad ima
dobre kapacitete i pogled na more.
“To je to! Nakon 18 mjeseci i
22 uključene destinacije nudi se tih nekoliko rečenica i pet linkova na
lokalne turističke zajednice, među kojima neke uopće ne nude opciju
poslovnog turizma”, navodi TCN.
Što se tiče wellness turizma, on
se nudi u samo sedam od 22 destinacije. Ukupno su navedena 22
avanturistička i 23 kulturna sadržaja, ali tek 17 gastronomskih – što
znači da u najmanje pet destinacija gosti ne mogu normalno ručati.
“Kraljevi Slučajnog Turizma”
Kada
je bivši IDS-ov ministar turizma Darko Lorencin prošle godine u Hvaru
predstavljao projekt, u gradu nije bilo nijednog otvorenog hotela ili
restorana. Ove godine, situacija je nešto bolja, pa od ukupno 70-ak
restorana u gradu, radi jedan, i to od obećanih 50 posto.
“Ovo
jednostavno traži da se nekoga pozove na odgovornost, zar nije bitno
koliko se novca uložilo u nešto s istinski šokantnim rezultatima?
Vjerojatno nije, s obzirom na to da se radi o Hrvatskoj, koju vode
“Kraljevi Slučajnog Turizma”. Sramota, s obzirom na činjenicu da
Hrvatska ima nevjerojatan potencijal kao destinacija svih 12 mjeseci u
godini, kada bi se projekt vodio kako treba”.
