Često smo u životu sputani strahovima, tjeskobama, lošim životnim navikama ili se ne možemo pomiriti s raznim gubicima voljenih osoba, što s vremenom počinje utjecati na našu svakodnevicu.
Mnogi uspiju pobijediti strah i pronaći način nadilaženja
ovakvih smetnji te vrate ravnotežu u svoj život, no jednako
tako mnogi ne uspiju u tom pokušaju, čak ni nakon odlaska
psihijatru. Sve više takvih osoba potražuje pomoć
hipnoterapeuta koji ih uz pomoć hipnoze lišava fobija i navika
kojih se sami nisu uspjeli riješiti.
Jedan od vodećih hipnoterapeuta i jedini certificirani
regresoterapeut (TNI) Michael Newton Instituta u Hrvatskoj je
Dražen Radaković koji godinama liječi pacijente suočene s ovakvim
i sličnim problemima.
Hipnoterapija ga je privukla još tijekom pohađanja Međunarodne
škole kibernetske psihoterapije na Medicinskom fakultetu u
Zagrebu na kojoj je stekao svoje prvo zvanje psihoterapeuta.
‘Fasciniralo me je to koliki spremnik životne realnosti ustvari
nosi podsvijest. Koliko je fizički svijet samo manifestacija
programa i uvjerenja koje nosimo iz nje’, prisjetio se Dražen
Radaković kako je započelo njegovo zanimanje za hipnozu.
U Hrvatskoj još uvijek postoji dosta skeptika koji na
hipnoterapeute gledaju kao na šarlatane ili vjeruju kako će ih
oni natjerati da rade nešto što ne žele, odnosno ne znaju koja je
uopće uloga terapije hipnozom.
Što je hipnoza i kako djeluje hipnoterapija?
Hipnoza je prolazno stanje promijenjene svijesti i pažnje u
subjekta, to je stanje koje može prouzročiti druga osoba, a u
kojem različiti fenomeni izgledaju spontani ili su odgovor na
verbalne ili druge stimulanse, pri čemu se ti fenomeni mogu
izraziti i na planu psihičkog i na planu somatskog stanja
subjekta.
Drugim riječima, hipnoza je u biti veza između svjesnog i
podsvjesnog dijela uma i mogla bi se usporediti s onim stanjem
neposredno nakon buđenja ili neposredno prije sna. Kad ste u
hipnozi, mogli biste reći da ste u stanju odvojenosti, tj.
svjesni ste sebe, okoline i događaja oko sebe, ali jednostavno ne
želite sudjelovati u njima.
Česta je tehnika hipnoterapije hipnotična regresija koja
pacijenta vraća na prethodne situacije, događaje ili traume kako
bi se na emocionalnoj razini ponovno proživjelo upravo ono što je
taj strah potaknulo.
Hipnoterapeut vas pritom često vraća u vašu prošlost, vrlo
često u djetinjstvo gdje zbog određene traume najčešće i
započinje neka fobija. Susret sa samim sobom zna biti vrlo
emotivan, kao i sama seansa tijekom koje ste ponovno suočeni s
najvećim strahom ili teškom situacijom.
‘S klijentom radim klasičnu hipnotsku indukciju. Tu ima elemenata
sugestije, dodira, fiksacije, nekih drugih oblika produbljivanja
ako treba, odbrojavanja… Osoba se osjeća duboko relaksirano i
lakše se probija senzor svjesnog uma. To je kao stanje nekakvog
polusna. Sve registrira oko sebe, ali ne može sudjelovati’,
objasnio je za tportal Dražen Radaković koji je napisao i knjigu
naslova ‘Hipnoza za svakodnevnu primjenu’.
Hipnozu struka dijeli na tri nivoa: laku, srednju i duboku
hipnozu. Svakom pacijentu potrebna je drugačija dubina hipnoze
pri kojoj će postići rezultate.
‘Možemo napraviti koliko god hoćemo potpodjela unutar ove tri,
ali neovisno u kojoj se klijent nađe, uspješnost terapije neće
ovisiti o dubini transa. Ponekad klijent koji je imao jako plitko
stanje napravi čuda sa sobom, u smislu željene promjene, a
ponekad onaj s najdubljim stanjem napravi puno manje. Uostalom,
dubina stanja nije nepromjenjiva. S malo vježbe svatko može
dosezati duboko stanje, ako ga nema odmah’, objasnio je
Radaković.
Pacijent treba htjeti oporavak
Da bi terapija bila uspješna, pacijent treba uistinu željeti
oporavak. Česti su slučajevi kada je pacijent na hipnoterapiju
nagovaran ili prisiljen od obitelji i bližnjih. Takva osoba
vjerojatno neće reagirati na terapiju jer sama ne osjeća potrebu
za izlječenjem, zbog čega Dražen Radaković takve slučajeve ne
prihvaća jer, kako kaže, ‘terapeut ne može nikog voditi ako ovaj
to ne prati i ne želi’.
‘Iznenadit ćete se da nisu najteži slučajevi oni koji su imali
najveće traume, već oni koji s traumama na neki način
manipuliraju i ne daju ih. Najviše me troše ljudi kojima silno
želim pomoći, a ništa ne daju od sebe. Pritom ne mislim samo u
stanju hipnoze, već općenito, usudio bih se reći, u životu. Tada
se jako iscrpim, a neke seanse koje imaju gotovo egzorcistične
elemente zbog velikog otpuštanja emocija me uopće ne istroše, već
se poslije njih i ja osjećam odlično’, objašnjava nam
hipnoterapeut Radaković.
Zbog čega se ljudi odlučuju na hipnoterapiju?
Mnogi od nas imaju usađen strah od nečega, bilo visine, skučenog
prostora, kukaca ili izlaganja u javnosti. Mnogi se suoče s
traumatičnim događajima koji im se urežu u sjećanje i onemogućuju
im normalno funkcioniranje zbog čega se povuku u sebe, postanu
depresivni ili bijesni na svijet. Neki od njih ne mogu prebroditi
sve te probleme sami, izbjegavaju pričati o svojim traumama s
psihijatrom ili im on ne može pomoći.
U tom slučaju, mnogi od njih odlučuju isprobati hipnoterapiju u
kojoj, uz pomoć hipnoze, mijenjaju svoju podsvijest. Primjerice,
osjećate li snažnu potrebu da zapalite cigaretu uz kavu, hipnozom
možete izmijeniti svoju podsvijest koja vam govori da zapalite u
trenutku kad krenete piti kavu. Potvrđeno je da takvo stanje
pruža velik broj izvora koji se ne mogu crpiti u potpuno
svjesnome stanju, odnosno dok je čovjek budan i posve prisutan.
‘Klijenti me najčešće posjećuju zbog ovisnosti o pušenju,
prekomjerne težine, fobija svih vrsta, nesanice, nedostatka
samopouzdanja, napetosti, tjeskoba, žalovanja, glavobolja,
impotencije… Dosta često mladi menadžeri s velikim odgovornostima
dolaze za razbijanje trema pri prezentacijama. Dosta je ovisnika
o pornografiji. Jako je puno incesta, silovanih žena… Ima
svačega uistinu’, ispričao nam Dražen Radaković te dodao kako ga
uvijek ‘iznenadi kakve sve strahove ljudski um može usaditi u
dušu poput straha od frizera, straha od onih bakrenih ili kakvih
već cijevi u šoping-centru za koje ne znate i da postoje ili
recimo straha od golubova’.
