Znanstvenici s američkog Fakulteta za tehničke znanosti pri Sveučilištu
u Teksasu koji su proučavali program meditacije razvijen u Kini
devedesetih godina prošlog stoljeća ponovno skreću pozornost na
meditaciju kao tehniku koja smanjuje simptome anksioznosti te poboljšava
pozornost, memoriju, imunitet, upravljanje emocijama i kognitivne
sposobnosti, među kojima je i kreativnost.
Znanstvenici su se
fokusirali na dva specifična područja mozga – prednji cingularni korteks
i medijalni prefrontalni korteks, oba vrlo važna u procesu donošenja
odluka i fleksibilnosti ponašanja, kao i u procesu zadržavanja
pozornosti i sjećanja te, s druge strane, donošenju odluka, sposobnosti
empatiji i samoreguliranju emocija.
Posebna tehnika meditacije nazvana gimnastika transformacije tijela i
duha temelji se na vježbama relaksacije, disanja, mentalne
vizualizacije i pravilne posture tijela. Tehnika omogućuje jednostavniji
pristup meditaciji koja zahtijeva kontrolu misli, tvrde američki
znanstvenici.
Nakon pet dvadesetminutnih seansi koje vodi instruktor, većina
polaznika zamijetila je značajno smanjenje osjećaja stresa, tjeskobe,
depresije, bijesa, umora, kao i bolju fokusiranost. Zamijetili su i
poboljšanja na emocionalnom, kognitivnom i socijalnom planu.
Znanstvenici zagovaraju redovno prakticiranje meditacije kako bi se
pojedinac što uspješnije uhvatio u koštac s fizičkim i emotivnim
poteškoćama. Meditirajući uspijeva svjesno upravljati svojim mislima i
emocijama. Ustanovili su i da koristi od ove metode mogu imati i osobe
koje pate od pomanjkanja pozornosti, od hiperaktivnosti ili teško
usvajaju nova znanja. Ističu da to osobito može koristiti učenicima i
studentima.
Ranije provedena američka studija čiji su rezultati objavljeni u
časopisu Translational Psychiatry ukazala je na to da kombinacija seansa
meditacije i sporta dvaput tjedno tijekom dvomjesečnog razdoblja
smanjuje simtpome depresije za 40 posto.
Ne treba zaboraviti da je jedan od oblika meditacije i autogeni
trening koji se često ne navodi među meditativnim tehnikama. Češće ga
nazivaju vježbanjem ili opuštanjem, a razlog je u tome što je autogeni
trening razvio zapadnjak, njemački neuropsihijatar J.H. Shultz.
