Atentat na bivšeg američkog predsjednika Johna F. Kennedyja 1963. godine bio je takozvani “posao iznutra”, navodno je to na smrtnoj postelji muškarac kodnog imena Ron priznao redatelju Oliveru Stoneu, javlja Daily Mail.
Nakon što je Stone snimio svoj film o ubojstvu Kennedyja, Stonea je kontaktirao muškarac, koji je tvrdio da je bio dio predsjednikovog osiguranja.
Predstavio se kao Ron. Kazao je da umire od raka i da bi s njim htio
podijeliti veliku tajnu koju je ispričao jedino svom sinu – netko iz
njegovog tima ubio je Kennedyja.
Redatelju se javljao isključivo putem pisama s koja bi stizala s
poštanske adrese na Bermudima, što je bila uvertira za njihov sastanak u
četiri oka dosta kasnije. Iako je u početku sumnjao u Ronovu priču, jer je bilo mnogo teorija zavjere o ubojstvu Kennedyja, Stone je kasnije rekao da su sumnje, nakon susreta s Ronom, nestale.
Kao bivši marinac koji je služio u Vijetnamu, redatelja je u Ronovu priču uvjerio “vojni rječnik” koji
je ovaj koristio te precizni detalji oko tog događaja, koje je Stone
opisao kao “moguće” i “vrlo autentične”. Stone je odlučio tu priču po
prvi put podijeliti sa svijetom preko Matta Zollera Seitza, autora
knjige o njemu samom.
Seitz kaže da knjiga opisuje Stoneovo prisjećanje dopisivanja,
razgovora i susreta s Ronom. U njoj redatelj između ostalog tvrdi da Ron
nije imao bilo kakve skrivene motive za priču koju mu je ispričao.
“Scenarij koji je opisao bio je vrlo praktičan. Način je to na koji
bi i ja to napravio, da idem napraviti takvo što”, kaže Stone u
Seitzovoj knjizi.
“Ubiješ predsjednika i tvoja zaštita je njegovo osiguranje, a ako su
snajper ili snajperi koji su ubili predsjednika skriveni među momcima
koji ga štite, momcima koji nemaju pojma o toj uroti… To onda ima
velikog smisla”, kaže nadalje Stone.
“Njegovo prisjećanje svega toga bilo je toliko tehnički precizno,
prepuno vojnog rječnika, detaljima radijske komunikacije odmah nakon
pucnjave”, pojašnjava Stone.
Seitz u knjizi dodaje da je Stone, tijekom služenja u ratu u
Vijetnamu sudjelovao u koordiniranim zonama smrti, u kojima se snajper
postavi na različitim lokacijama, na kojima hvata ljude zarobljene u
zoni razmjene vatre iz više smjerova. Na taj način Stone je lako shvatio
o čemu Ron zapravo priča.
Knjiga pod naslovom “Iskustvo Olivera Stonea” (The Oliver Stone Experience) bit će objavljena 13. rujna.
Službena verzija
Kennedy se krajem 1963. počeo pripremati za izbornu kampanju 1964.
godine, pri čemu je poseban naglasak stavljen na južne države, gdje nije
bio tako popularan kao u ostatku zemlje. U tu je svrhu odlučio
posjetiti Teksas, te je 22. studenog 1963. sletio u Dallas.
Dok se u otvorenom automobilu vozio ulicama u društvu supruge i teksaškog guvernera Johna Connallyja, na povorku su ispaljena tri hica iz puške. Jedan je metak pogodio i ranio Connallyja,
a dva su pogodila Kennedyja – jedan u vrat, i jedan u glavu. Kennedy je
odmah odvezen u bolnicu gdje je nedugo potom proglašen mrtvim.
Nekoliko sati kasnije marinac Lee Harvey Oswald je
uhićen, a potom i optužen za atentat. Oswald je tvrdio da je nedužan,
ali to nije imao prilike dokazati pred sudom. Dva dana kasnije je u
policijskoj stanici pred TV-kamerama ubijen od strane Jacka Rubyja,
vlasnika noćnog kluba povezanog s organiziranim kriminalom.
Suočen s činjenicom da se detalji ubojstva možda nikada neće
razotkriti na sudu, Johnson – koji je temeljem Ustava postao predsjednik
– odobrio je rad specijalnog tijela zvanog Warrenova komisija, kojemu
je cilj bio pronaći i objaviti sve vezano uz atentat. Zaključak komisije
je bio da je Oswald djelovao sam i ubio predsjednika iz nepoznatih
motiva.
Međutim, detalji vezani uz atentat i počinitelja su mnoge od samog
početka mnoge natjerali da sumnjaju i odbace taj zaključak. Umjesto toga
se nude razne alternativne teorije zavjere vezane uz širi krug
počinitelja, kojima je svoj doprinos dao i Hollywood, ali i zaključi
posebnog kongresnog odbora 1970-ih.
