Svake godine na Cipar s Bliskog istoka stigne 3000 ljudi kako bi se
ondje vjenčali, piše BBC. To im je najbliže mjesto ako žele građanski
umjesto vjerskog obreda.
Rachelle and Abdul Kader su Libanonci koji su bili prisiljeni doći u stranu zemlju kako bi se obvezali na vječni zavjet.
U majicama i trapericama, nisu odjeveni kao tipična mladenka i
mladoženja. Zavjete izmjenjuju na engleskom umjesto na materinskom
arapskom. Kada ih je matičar proglasio vjenčanima, sramežljivo su se
poljubili.
Njihova ljubavna priča uobičajena je u Libanonu, zemlji s 18 službeno
priznatih religijskih skupina. Rachelle je kršćanka, maronitkinja.
Abdul je sunitski musliman. Nijedno se ne želi obratiti na vjeru
partnera pa to automatski isključuje vjerski obred u domovini.
“Naravno, radije bi se udala pred Bogom, ali nismo imali izbora”,
kaže Rachelle. “Došli smo ovdje jer u Libanonu nema civilnog obreda”.
Oko 3000 ljudi svake godine stigne na Cipar s Bliskog istoka samo
kako bi se vjenčali. Impozantna je to brojka. Većinom su iz Libanona i
Izraela.
Civilno vjenčanje na Cipru je brzo, jeftino i najvažnije, zakonski
priznato u njihovim domovinama. Uz to, ne izgledaju kičasto kao obredi u
Las Vegasu s ‘Elvisom’ kao matičarom.
“Oko nas ima jako mnogo ljudi kojima civilno vjenčanje nije
dopušteno, a mi smo prva europska zemlja do koje mogu doći”, rekao je
Mihelakis Malas, matičar u gradskom uredu u Larnaki.
On voli svoj posao. “Vidite mnogo emocija”, kaže. “A ljubav na poznaje granice”.
U dijelovima Bliskog istoka bilo je pokušaja da se legalizira civilni
brak, ali vjerski čelnici iskoristili su svoj utjecaj da ih blokiraju.
Često imaju vlastite sudove i paralelni sustav obiteljskog zakona. Pa
tako imami, svećenici i rabini kotroliraju brakove, razvode, skrb nad
djecom i podjelu imovine.
Na ciparskoj obali, blizu Pafosa, valovi zapljuskuju Afroditinu
stijenu. Tu se, po mitu, rodila grčka božica ljubavi i to je, naravno,
vrlo popularno mjesto za vjenčanja.
Izraelski par, Raz i Or, vjenčali su se pored Afroditine stijene u zalazak Sunca. Oni nisu vjernici.
“U Izraelu postoji samo vjersko vjenčanje pa parovi moraju rabinu”,
objašnjava mladoženja Raz. “Mladenke moraju proći kroz posebnu obuku za
buduće supruge i ritualno kupanje. To je vjerska tradicija, a zašto
bismo kroz to prolazili ako ne vjerujemo?”.
Nema nikakve veze jesu li Židovi vjernici ili nisu, brakove im regulira rabinat, najviše vjersko tijelo.
Parovi koji žele u brak moraju dokazati da su stvarno Židovi, da su takvi po majci ili su se službeno obratili na judaizam.
To uzrokuje probleme za brojne useljenike u Izrael koji ne
zadovoljavaju takve standarde, zbog čega se mnogi odluče uploviti u
bračnu luku na Cipru.
Tamošnji Grci zadovoljno trljaju ruke i oglašavaju se kao “otok
ljubavi”. Industrija vjenčanja stranaca ciparskom gospodarstvu godišnje
donese 135 milijuna dolara, a tako će i biti dokle god u okruženju ne
pomišljaju na legaliziranje građanskih brakova.
