Srednja djeca su samostalna, pokušavaju izgladiti nesporazume u obitelji, opuštena su i dosta se oslanjaju na međuljudske odnose izvan obitelji. No, mogu biti i ljubomorni, buntovni, nesigurni i manipulativni.

Često se govori o sindromu najstarijeg djeteta, u smislu da prvorođena djeca često dobivaju veliku odgovornost, pomažu oko mlađeg brata ili sestre i ponekad im postanu poput roditelja. Od njih se i nekako više očekuje. 

Kad je riječ o najmlađem djetetu u obitelji, čini se da ono nekako uvijek dobiva najviše pažnje, roditelji su često blaži prema njemu, često je obiteljska maza, dok su srednja djeca u prilično nezavidnom položaju jer nisu ni najstarija i najodgovornija, već ni najmlađi i omiljeni.

Psihologinja dr. Mary Ann Little kaže da su srednja djeca dosta samostalna, ali i ona koja pokušavaju izgladiti sve nesporazume u obitelji, opuštena su i dosta se oslanjaju na međuljudske odnose izvan obitelji. No, upozorava ona, ti mališani mogu biti i ljubomorni, buntovni, nesigurni i manipulativni.