Ženska ejakulacija je izbacivanje bjelkastog pa sve do prozirnog ejakulata na vrhuncu seksualnog uzbuđenja kod osoba s vulvom, a povezana je s intenzivnim iskustvom orgazma i kontrakcijama mišića.

Squirting, što doslovno možemo prevesti kao špricanje, je izbacivanje tekućine kod osoba s vulvom tijekom seksa. Ta tekućina nije mokraća, već je kombinacija uree, mokraćne kiseline i kreatinina koji oslobađa Skeneova žlijezda koja se nalazi na donjem kraju uretre. 

Ženska ejakulacija je izbacivanje bjelkastog pa sve do prozirnog ejakulata na vrhuncu seksualnog uzbuđenja kod osoba s vulvom, a povezana je s intenzivnim iskustvom orgazma i kontrakcijama mišića.

U oba se slučaja ejakulat izlučuje kroz izlaze iz parauretralne žlijezde, tj. Skeneovih žlijezda popularno zvanih ženska prostata.

Kada osoba squirta, do toga obično dolazi zbog stimulacije G-točke ili dvostruke stimulacije klitorisa i G-točke. Skeneove žljezde, G-točka i spužvasto tijelo uretre nalaze se na približno istom području tijela i ako stimulirate jednu od njih, velika je vjerojatnost da se stimuliraju sve istodobno.

Teško je objasniti kakav osjećaj imaju žene koje squirtaju. Kao i ostali osjećaji i ovaj je individualan. Međutim, žene koje squirtaju taj osjećaj često opisuju kao drugačiji od orgazma, ali i sličan osjećaj orgazmu. Brojne žene objasnile su da se squirtanje događa kada nakon prvog orgazma nastave stimulirati G točku. Za neke žene osjećaj prije squirtanja je sličan osjećaju kada imaju pun mjehur. 

Druga česta rasprava koja se vodi oko squirtanja je mogu li to iskusiti sve žene. Na to pitanje također je teško jednostavno odgovoriti. Ženska seksualnost je općenito jako malo istraživana pa je teško dati točan, znanošću potvrđen, odgovor. 

Kako tvrdi doktorica i seksologinja McDevitt,  sve osobe s vulvom imaju potrebnu anatomiju za squirtanje. Međutim to ne znači i da će svatko moći squirtati. Procjene kažu da to može postići 10 do 15 posto žena. 

Ženska ejakulacija prepoznata i u doba Hipokrata

Već se dugo zna da neke žene mogu stvoriti značajne količine tekućine iz svojih genitalija tijekom seksualnog uzbuđenja ili orgazma. Hipokrat i Kama Sutra govore o postojanju ženskog sjemena.

Hipokrat je mislio da ta tekućina pomaže u stvaranju djece, a Kama Sutra sadrži detaljne opise kada se očekuje pojava ženskog sjemena, tj. ejakulata. U 17. stoljeću nizozemski anatom Regnier de Graaf napisao je revolucionarnu raspravu “O generativnim organima žena”, opisujući ejakuliranu tekućinu i povezujući je s erogenom zonom unutar rodnice koja je bila slična muškoj prostati. Međutim, liječnici i znanstvenici  dugo nisu zapravo razumjeli kako žene squirtaju. 

Suvremene studije procjenjuju da fenomen u nekom obliku doživljava od 10 do 54 posto žena, a prema studiji sa 320 sudionica iz 2013. godine kako prenosi BBC, količina oslobođenog ejakulata može se kretati od približno 0,3 do više od 150 mililitara, što je ekvivalent nekoliko kapi do pola šalice. Prije ove studije smatralo se da je izbačena tekućina zapravo mokraća. Znanstvena analiza izbačenih tekućina koju je provela američka seksologinja Beverly Whipple ranih 1980-ih otkrila je da su u ženskom ejakulatu urea i kreatin – kemijski sastojci mokraće, prisutni u vrlo niskim dozama.

Otkrili su zato dodatne tvari, a jedna od njih bio je antigen specifičan za prostatu ili PSA. U muškaraca PSA proizvodi prostata. Ženska tijela također sadrže tkivo prostate i to u strukturama poznatim kao Skeneove žlijezde ili parauretralne žlijezde kao što smo već naveli, koje se nalaze na prednjem zidu rodnice. Neke studije pokazuju da se kanali vežu u donji kraj uretre. Pojedini stručnjaci sada vjeruju da ove žlijezde igraju presudnu ulogu u stvaranju tekućine koja se oslobađa tijekom squirtanja. Različiti nivoi razvoja i veličine ovih žlijezda među ženama mogu djelomično objasniti zašto neke žene doživljavaju dramatične ejakulacije, dok druge ne.