Jasno je da ni bazena po našoj obali ne manjka. Svi se sigurno kunu u čistoću, no nije na odmet znati par preventivnih savjeta.
Bolesti koje se javljaju na bazenima uvijek su povezane s
kontaminiranom vodom. One osim toga mogu proizaći iz kontakta s
kemikalijama koje se nalaze u vodi ili udisanjem kemikalija koje
isparavaju.
– Milijuni mikroba mogu dospjeti u vodu kada proljev završi
u vodi, a ljudi se mogu razboljeti ako progutaju čak i malu
količinu – izjavio je stručnjak za prevenciju bolesti koje se
prenose vodom Jasen Kunz
Štoviše, ne mora nužno netko doživjeti nesreću u vodi da bi se
drugi razboljeli. Male čestice izmeta mogu otpasti s tijela
tijekom plivanja, pa ih možda nećete nužno ni vidjeti u vodi. Ali
biste ih mogli naknadno “osjetiti”.
Neke od najčešćih klica koje možete skupiti u bazenu uključuju
bakterije cryptosporidium, giardia, shigella, E. coli, te
norovirus, rekao je Kunz. Ovisno o uzročniku, kao posljedice
možete imati proljev, mučninu, povraćanje, vrućicu ili bol u
želucu.
Klor ne rješava sve probleme
Bazeni i vodeni parkovi sadržavaju točno propisane količine
klora ili broma kako bi mogli učinkovito spriječiti širenje
klica. No, ljudi još uvijek mogu biti izloženi klicama tijekom
vremena koje je potrebno kloru da ih ubije.
Cryptosporidium, također poznat kao crypto, posebno je otporan na
klor.
Prema jednom istraživanju, ova je bakterija bila uzročnik
49% slučaja zaraznih bolesti u vodenim prostorima poput bazena,
sauna i vodenih parkova od 2015. do 2019. godine. Najčešća zaraza
koja se dobije ovom bakterijom je kriptosporidioza, što je
crijevna infekcija koja izaziva grčeve u trbuhu i proljev.
Plivačko uho
Plivačko uho je infekcija koju uzrokuju bakterije kada voda iz
bazena ostane u vanjskom ušnom kanalu.
Kada voda tamo stoji dulje vrijeme, ona uništava zaštitni vosak
te osigurava vlažno okruženje za razmnožavanje bakterija.
Plivačko uho najčešće se pojavljuje kod djece i ne prenosi se s
osobe na osobu. Simptomi uključuju bol, svrbež, crvenilo i
oticanje uha. Ti iritansi nazivaju se kloramini, te mogu
uzrokovati crvene oči, svrbež, osip, iritaciju nosa, kašalj i
plućne iritacije.
Kada osjetite “miris” klora u bazenu, to znači da se kloramini
pretvaraju u plin u okolnom zraku. Zato je najbolje tuširati se i
prije ulaska u vodu i nikada ne urinirati u bazen. Uriniranjem se
smanjuje i količina klora u bazenu koja je potrebna da bi klor
mogao ubijati nepoželjne bakterije.
Osim kloramina, neodgovarajuće razine pH vrijednosti u bazenu
mogu dovesti do iritacije kože i očiju, dodaje Kunz.
Kako se onda zaštiti od potencijalnih zaraza?
Za početak bitno se informirati o bazenu ili vodenom parku prije
nego što ga posjetite. Korisno je provjeriti inspekcijska
izvješća za bazen koji želite posjetiti kako bi bili upoznati s
poviješću zdravstvenih ili sigurnosnih problema.
Obavezno se otuširajte prije ulaska u vodu, te izbjegavajte bazen
ako imate problema s proljevom.
Nadalje, nemojte ići u bazen ako imate otvorenu ranu. Ako, imate
ranu a svejedno želite ići u bazen, ponesite vodootporne
flastere. Zaključno, izbjegavajte gutanje bazenske vode.
I svakako, istuširajte se i nakon kupanja u bazenu.