Podaci o 12-satnim satovima mogu se pratiti unazad do 1500. godine. Takav je sat pronađen u grobnici faraona Amenhotepa u starom Egiptu. Rimljani su također koristili 12-satni sat.

Govornici engleskog jezika latinske kratice AM i PM koriste za označavanje vremena u 12-satnom formatu.

AM: “Ante Meridiem” (latinski) – prije podneva. Koristi se za označavanje vremena od ponoći (00:00) do podneva (11:59).

PM: “Post Meridiem” (latinski) – poslije podneva. Koristi se za označavanje vremena od podneva (12:00) do ponoći (23:59).

Dakle, 7:00 AM je 7 sati ujutro, dok je 7:00 PM 19 sati navečer.

Dokazi o 12-satnim satovima mogu se pratiti unazad do 1500. godine. Takav je sat pronađen u grobnici faraona Amenhotepa u starom Egiptu. Rimljani su također koristili 12-satni sat.

Naime, kratice AM i PM datiraju iz starog Rima, gdje su latinske fraze ‘ante meridiem’ (prije podneva) i ‘post meridiem’ (poslije podneva) korištene za označavanje različitih dijelova dana.

Međutim, formalizacija 12-satnog sustava kakav danas poznajemo počela je dobivati na važnosti tijekom srednjeg vijeka, kada su mehanički satovi postali precizniji i šire dostupni.

12-satni sustav vremena postao je široko prihvaćen u engleskom govornom području tijekom 16. i 17. stoljeća, osobito s razvojem modernih satova i potreba za preciznijim određivanjem vremena u svakodnevnom životu, trgovini i navigaciji. U tom razdoblju počele su se učvršćivati standardizacije koje uključuju kratice AM i PM za razlikovanje doba dana.

Danas je 12-satni format, zajedno s kraticama AM i PM, uobičajen u mnogim zemljama, posebice u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi, Australiji i na Filipinima. Međutim, mnoge druge zemlje koriste 24-satni format za službene i vojne svrhe, piše 24sata.