Depresija spada u najčešće psihičke poremećaje. Na stranicama Zavoda za javno zdravstvo navodi se da prema procjenama globalnog opterećenja bolestima Svjetske zdravstvene organizacije, depresija do 2020. godine postaje drugi svjetski zdravstveni problem, a gledajući samo žensku populaciju, zdravstveni problem broj jedan

Prema podacima o bolestima i kroničnim stanjima prikupljenima putem izjave u Europskoj zdravstvenoj anketi 2014.-2015. godine, 5,1 % muškaraca i 6,2 % žena u Hrvatskoj navodi da je u posljednjih 12 mjeseci imalo depresiju.

Prema odgovorima na skali izraženosti depresivnih simptoma iz istog istraživanja, 10,3 % stanovnika Republike Hrvatske ima blage do umjerene depresivne simptome, dok 1,2 % stanovnika ima umjereno teške do teške depresivne simptome.

Simptomi depresije

Na web stranici KBT OPCIJA navode se sljedeći simptomi depresije.

Razmišljanje: jako smo samokritični i mislimo kako smo bespomoćni. Kroz glavu nam prolazi cijeli niz negativnih misli – čini nam se da ne možemo umiriti vlastiti um. Negativno vidimo sebe (kao manje vrijedne), svijet oko sebe (kao prezahtjevan, čini nam se da se nama i oko nas stalno nešto negativno događa) i  budućnost vidimo kao beznadnu. Možemo imati poteškoće u koncentraciji, pamćenju i dosjećanju, te u donošenju odluka.

Ponašanje: Povlačimo se od drugih ljudi, manje smo angažirani u aktivnostima nego ranije – osobito onim ugodnim. S drugim ljudima radimo manje ugodnih stvari, žalimo im se, možemo s njima upadati u svađe zbog čega poslije još osjećamo i krivicu.

Motivacija odnosno volja: Apatični smo, nemamo volje nizašto, imamo manje energije i interesa za većinu stvari, sve nam se čini prenaporno, ništa nam više nema smisla pa nam se zato više ništa ne da raditi.

Tjelesni simptomi: Imamo poteškoće sa spavanjem: najčešće spavamo premalo zbog preranog buđenja ili češćeg buđenja noću ili pak težeg uspavljivanja. Katkada može doći i do pretjeranog spavanja nakon kojega se ipak ne osjećamo odmoreno (to posebno vrijedi za tinejdžere). Osjećamo umor, nedostatak energije. Apetit je smanjen ili jako povećan, a to se može očitovati u znatnijem gubitku ili dobitku tjelesne težine. Osjećamo se nekako usporeno ili imamo osjećaj težine u tijelu (posebno rukama i nogama). Možemo se osjećati i krajnje napeto ili nemirno: kao lav u kavezu ili kao da ćemo iskočiti iz vlastite kože.

Emocionalni simptomi: Doživljavamo cijeli niz negativnih osjećaja: tugu, prazninu (osjećaj kao da više nemamo nikakvih emocija), iritabilnost. Možemo osjećati i ljutnju, osjećaj krivnje, nervozu, tjeskobu, strah. Više se ne uživamo u stvarima u kojima smo prije uživali.

Što uzrokuje depresiju?

Mnoge teorije nastoje objasniti mehanizme koji dovode do depresije, a ugrubo se mogu podijeliti na biološke i psihološke, iznosi profesorica Ana Bačić na web stranici Zavoda za javno zdravstvo Zadar.

Jedna od bioloških je neurotransmiterska teorija depresije, prema kojoj depresija nastaje kao posljedica neravnoteže neurotransmitera (prvenstveno serotonina i noradrenalina) u sinapsama živčanih stanica. Osim neurotransmiterima, biološke teorije depresiju nastoje objasniti i genima.

Jedna od poznatijih psiholoških teorija nastanka depresije je Beckova kognitivna teorija. Osobe postaju ranjive na depresiju zbog određenog pogleda na svijet, zbog kojih su sklone iskrivljavati informacije na negativan način. Depresivne osobe, na primjer, koriste pretjeranu generalizaciju. Uz pretjeranu generalizaciju pojavljuje se i sklonost donošenju neutemeljenih zaključaka, odnosno sklonost donošenju zaključaka čak i kada ih dokazi zapravo pobijaju.

Osoba koja pomisli da nekom prijatelju nije stalo da nje, ako je jednom odbio njezin poziv na kavu, vjerojatno je donijela neutemeljen zaključak. Depresivne osobe smatraju i da je sve njihova krivica, odnosno sklone su personaliziranju.

Beck opisuje i katastrofiziranje, očekivanje da će se uvijek dogoditi najgore.

Sve opisano  uzrokuje i održava tzv. negativnu trijadu, odnosno negativne stavove o sebi, budućnosti i svijetu.

Druga kognitivna teorija depresije temelji se na načinu na koji ljudi objašnjavaju događaje oko sebe. Depresivne osobe imaju obrazac objašnjavanja kojim negativne događaje interpretiraju kao nepromjenjive osobne neuspjehe.

Prema novijoj teoriji, tzv. Teoriji beznađa, depresiju ne uzrokuje izravno način na koji osoba objašnjava događaje, već osjećaj beznađa koji se pojavljuje ako osoba zaključi da neće doći do pozitivnog ishoda i da je negativan ishod neizbježan, a da ona pritom ne može utjecati na njegovu promjenu.

Terapija

Blaga depresija može se liječiti općom potporom i psihoterapijom. Umjerena do teška depresija se liječi lijekovima, psihoterapijom ili s oboje, teu izuzetnim slučajevima elektrokonvulzivnom terapijom.

Bolesnici sa značajnim samoubilačkim idejama, osobito kada im nedostaje potpora obitelji, trebaju hospitalizaciju, kao i oni s psihotičnim simptomima ili tjelesnim propadanjem.

Kognitivno–bihevioralna terapija se sve više koristi u borbi protiv inercije i poražavajućeg psihičkog sklopa u bolesnika s depresijom. 

Kognitivno-bihevioralni terapeut bi najprije trebao procijeniti simptome vaše depresije te njezinu jačinu koristeći razgovor te različite upitnike i skale procjena. Ako procjena pokaže da je vaša depresija jaka, terapeut će vam savjetovati uzimanje antidepresive. Svrha uzimanja antidepresiva je da smanji simptome depresije kako biste lakše prolazili psihoterapiju.

Zajedno ćete se dogovoriti na kojim problemima želite najprije raditi te koje ciljeve želite postići terapijom: npr. smanjiti osjećaj tuge, praznine i bezvoljnosti, angažirati se u više druženja, poboljšati vještine boljeg zauzimanja za sebe, povećati vrijeme provedeno u učenju, itd. Vi i vaš terapeut pratit ćete napredovanje u terapiji uspoređivanjem mjera vaših početnih i kasnijih simptoma i vaše kretanje prema ispunjenju postavljenih ciljeva.

Kognitivno-bihevioralna terapija tretira depresiju identificiranjem i usmjeravanjem na obrasce ponašanja i razmišljanja koji uzrokuju i održavaju depresiju. Razmatrat ćete kako određene aktivnosti ili pomanjkanje aktivnosti doprinosi tome da se osjećate loše ili dobro. Postoje aktivnosti koje možete poduzeti da bi se počeli osjećati bolje.

Razmotrit ćete i vaše negativne i nerealistične načine razmišljanja zbog kojih se osjećate depresivno. Terapija vam može dati alate da naučite razmišljati realističnije i tako se osjećati bolje. Sve ćete te tehnike i načine nošenja i ovladavanja svojim problemima učiti i usvajati na vrlo strukturiran i postupan način (korak-po-korak). Terapeut će vam pojasniti racionalu primjene određene tehnike, zajedno ćete ju uvježbati na susretu, a zatim ćete ju vi sami uvježbavati između dva susreta kao domaću zadaću.

Kombinacija kognitivno-bihevioralne terapije s lijekovima povećava efikasnost na 85 % u nekim istraživanjima. Štoviše, većina klijenata nakon kognitivno-bihevioralne terapije održi svoje poboljšano raspoloženje i nakon 2 godine nakon završetka terapije.

Za kraj

Prepoznajete li neke od simptoma navedenih u tekstu?

Ukoliko smatrate da je potrebno obratite se liječniku.