Na sjevernoj obali Brača, između Postira i Pučišća, skriva se uvala Lovrečina. Ova uvala nije samo poznata po svojoj prekrasnoj pješčanoj plaži, već i po arheološkim nalazištima. Baš ovdje nalaze se ostaci bazilike, koji svjedoče o bogatoj povijesti otoka Brača.

Bazilika sv. Lovre spada među najbolje očuvane građevine iz ranokršćanskog razdoblja na otoku Braču.

Njezini ostaci, koji datiraju iz 5. i 6. stoljeća, čine važan dio kulturne baštine otoka.

No, povijest ovog mjesta seže i dalje.

Uvala Lovrećina bila je naseljena još u doba Rimljana. Pronađeni su ostaci rano carske vile iz 1. stoljeća, a iz tog razdoblja je nadgrobni natpis Lucija Stancija Venecija koji je možda bio njezin vlasnik. Po sredini uvale, uz istočni obalni dio, pod morem su vidljivi ostaci rimske arhitekture za koju se pretpostavlja da je bilo pristanište.

Kulturno blago

Bazilika sv. Lovre, s obližnjim nalazištima, predstavlja dragocjen arheološki kompleks koji svjedoči o kontinuitetu života na ovom mjestu tijekom stoljeća.

U bazilici se mogu vidjeti grobovi, kameni lijesovi, predivna krstionica i sarkofazi s križevima za koje se smatra da su potekli od nekadašnje bračke kamenoklesarske radionice.

Arheološko nalazište u blizini bazilike obuhvaća i ostatke ranosrednjovjekovne crkve sv. Stjepana iz druge polovine 11. stoljeća, koja je bila povezana s benediktinskim samostanom. Samostan je, prema povijesnim izvorima, postojao do 13. stoljeća, kada je, stradao tijekom sukoba između Omišana i Splićana te nikada više nije bio obnovljen.

Ranokršćanska bazilika sv. Lovre, iako napuštena u davnim vremenima, i dalje ima poseban značaj za lokalnu zajednicu. Na blagdan sv. Lovre, 10. kolovoza, vjernici iz okolnih otočnih naselja dolaze hodočastiti u uvalu Lovrečina.