Ortoreksija je dijagnoza u nastajanju koju karakterizira nezdrava opsjednutost zdravom hranom. Iako znatno narušava kvalitetu života pojedinca i u praksi se susreće sve više - zbog nedovoljnih istraživanja još nije službeno klasificirana kao poremećaj u prehrani.
Riječ je o relativno novom i nedovoljno istraženom pojmu
koji je termin i koncept dobio krajem ‘90-ih zahvaljujući
američkom liječniku Stevenu Bratmanu.
Ortoreksiju se još naziva i “dijetnim perfekcionizmom” jer kod
osoba koje od nje pate izbor hrane postane toliko restriktivan –
i kalorijski, i u vrstama namirnica – da ugrožava zdravlje, što
je ironičan obrat za osobu koja je potpuno posvećena zdravom
hranjenju, kazala je Hini voditeljica Centra za poremećaje
hranjenja “BEA” Jelena Balabanić Mavrović.
Dijagnoza ortoreksije u nastajanju je i službeno još nije
klasificirana kao psihički poremećaj, tj. poremećaj
hranjenja.
Zato nije uvrštena u dijagnostičke priručnike te ne postoje jasni
i općeprihvaćeni dijagnostički kriteriji i smjernice za
liječenje, istaknula je Nikolina Vujčić Stipčević, specijalistica
psihijatrije iz Dnevne bolnice za poremećaje prehrane Klinike za
psihijatriju Sveti Ivan, čiji program Grad Zagreb
sufinancira iznosom od 15.900 eura godišnje.
Zbog toga je ortoreksiju teško mjeriti, tj. teško je reći
što ona točno jest, koji su uzroci i koju populaciju najčešće
pogađa, pojasnila je Hini doktorandica psihologije Divna Blažev
koja piše disertaciju o biopsihosocijalnom modelu ortoreksije.
Na svojoj je koži o ortoreksiji naučila 26-godišnja
fitnes trenerica kod koje se taj poremećaj javio kada
je krenula ozbiljnije trenirati i proučavati prehranu. Tada
je dnevno unosila 800-1000 kalorija.
“Ležala bih u krevetu i razmišljala što ću sve jesti idući dan.
Mislila sam da cijelo vrijeme razmišljam o hrani jer me vesele
kuhanje i prehrana, a u biti nisam kužila da je to zato što
sam gladna”, rekla je Hini.
Karakteristike ortoreksije
Osobe s ortoreksijom opsjednute su zdravom hranom i mentalno su
preokupirane njezinim podrijetlom i načinima pripreme. Jedu samo
”zdravu, ispravnu, biološki čistu, dobru” hranu, a izbjegavaju
“”nezdravu, pogrešnu, lošu i prljavu”.
U povećanom su riziku osobe koje znaju puno o hrani i imaju
osjećaj nesigurnosti, studenti nutricionizma, sportaši – pogotovo
bodibilderi i fitnes industrija – te osobe sklone
psiho-somatici, tj. koje pate od fizičkih simptoma bez
ustanovljenog medicinskog uzroka, navela je
terapeutkinja Balaban Mavrović.
Trenerica, koja nije željela biti imenovana, smatra da joj se
problem javio upravo zbog uključenosti u svijet fitnesa.
“Kalorije moraju biti nisko i moraš jesti zdravo da bi izgledao
bolje”, kazala je.
Najčešće se izbjegavaju: umjetna bojila, pojačivači okusa,
konzervansi, pesticidi, genetski modificirana hrana, masti,
šećer, sol, meso, mlijeko, mliječni proizvodi i druge “nezdrave”
namirnice.
Također, osobe si nameću vrlo rigidna pravila i restrikcije čije
kršenje izaziva anksioznost, sram, samoosuđivanje, krivnju,
tjeskobu i depresivnost.
Sve to dovodi do negativnih posljedica za mentalno i fizičko
zdravlje te ozbiljno narušava svakodnevno funkcioniranje.
Osoba se boji da izvan vlastitog doma neće moći “ispravno” jesti
i izbjegava hranu koju su pripremili drugi. Udaljuje se od
prijatelja i članova obitelji koji ne dijele slične poglede na
hranu, što dovodi do socijalne izolacije i osamljivanja.
Moguće su nagle promjene raspoloženja i razvijanje depresije, ali
i napadi panike ako se ne može konzumirati “ispravna” hrana,
ističe Balabanić Mavrović.
“Bila sam svjesna da nitko ne shvaća u kojoj ogromnoj mjeri
to mene zapravo opterećuje. Stvarno sam znala plakati zbog hrane
– i nikome to nisam mogla objasniti”, kazala je trenerica.
Kako se generalno troši pretjerana količina vremena i resursa na
prehranu, otežano je i fokusiranje na akademske i poslovne
zadatke, upozorava doktorandica Blažev.
Uz to može doći do opasnih tjelesnih stanja poput deficita
esencijalnih nutrijenata, malnutricije i gladovanja – što dovodi
do gubitka kilograma i pothranjenosti, naglašava Vujčić
Stipčević, pa zbog toga osobe s ortoreksijom mogu razviti slične
tjelesne smetnje kao i one oboljele od anoreksije.
Remećenje menstrualnog ciklusa na nekoliko mjeseci bio je
najstrašniji dio poremećaja fitnes trenerici, s čim do tada
nikada nije imala problema.
Teorija ortoreksičnog društva
Kao društvenim bićima važno nam je biti prihvaćenima u društvu pa
prema tome mijenjamo i svoja ponašanja. To utječe i na
način prehrane, kazala je Blažev.
Današnji veliki pritisak po pitanju prehrane dolazi od
obitelji, vršnjaka i medija, a stvar se dodatno intenzivirala
pojavom društvenih mreža.
Prema teoriji ortoreksičnog društva, pojašnjava, zapadnjačko
društvo na određeni je način utjecalo na nastanak ortoreksije
zbog pretjerane refleksivnosti kod odabira hrane.
“Zdravlje se danas izjednačava s atraktivnošću. Ljude koji
se zdravo hrane smatra se privlačnijima i pripisuju im se
pozitivne osobine”, primjećuje psihologinja.
Napominje da se na društvenim mrežama mogu objavljivati
netočne, neistinite i nepotpune informacije te se na nerealan
način prikazuje život, uključujući i način hranjenja, što je
problematično pogotovo za mlade koji su najranjivija skupina za
poremećaje hranjenja.
“Pratiš nekoga tko navodno zna više od tebe, i učiš od njega, a
ne znaš da učiš pogrešno i ne znaš s čime se on nosi… ne
znaš je li ta osoba zdrava sa svojom prehranom – što najčešće
ispadne da nije”, kazala je trenerica.
Također je pokazano da društvene mreže negativno utječu na
raspoloženje, samopoštovanje i zadovoljstvo tijelom. To dovodi i
do rizika od razvijanja poremećaja prehrane, dodaje Blažev.
Granicu između zdrave i nezdrave brige o prehrani teško je
odrediti pogotovo danas kada se u javnom prostoru ljude potiče na
selekcioniranje i podjelu hrane na dobru i lošu, ističe
terapeutkinja Balabanić Mavrović.
Najčešći poremećaj hranjenja
Pouzdana procjena učestalosti ortoreksije prilično je otežana,
naglašava specijalistica psihijatrije Vujčić Stipčević.
Ona varira ovisno o različitim državama, populacijama, kulturnim
normama i zdravstvenim sistemima, pri čemu je najmanja
zabilježena u Italiji s oko 6,9 posto, a najviša u grupi
brazilskih studentica nutricionizma, i to do 88,7 posto.
“Budući da učestalost anoreksije i bulimije u općoj populaciji ne
prelazi 2 posto, možemo zaključiti kako je ortoreksija svakako
najučestaliji poremećaj hranjenja”, kazala je Vujčić Stipčević.
Dvije godine bile su potrebne da bi trenerica fitnesa naučila
neopterećeno jesti. U tome joj je pomogao razgovor s psihologom
prije kojega se vrtjela u krug. Zato terapiju preporučuje svima.
Međutim, njezina opterećenost prehranom nije nestala samo tako.
“Naučiš živjeti s tim, ali ne nestane u potpunosti, i dalje je
negdje u pozadini – ali držim to na minimumu”, rekla je.
Potražiti stručnu pomoć
Ortoreksiju se liječi multidisciplinarnim pristupom s naglaskom
na psihoterapiju, ali uz suradnju psihijatra i nutricionista
specijaliziranog za rad s poremećajima hranjenja.
Nutricionist pomaže osobi napustiti stroga prehrambena pravila i
crno-bijelo razmišljanje o hrani te raskrinkati mitove u
prehrani, što vodi početku fleksibilnijeg jedenja i
uvođenju raznolike hrane u prehranu.
“To može biti jako stresno i zato je potrebno raditi male korake”
kazala je Hini nutricionistica Kristina Beljan koja kao konačni
cilj ističe zdraviji odnos prema hrani.
Uvidjevši koliko razni režimi u prehrani mogu utjecati na
psihičko stanje osobe, okrenula se nedijetnom pristupu prehrani
čiji je fokus na uravnoteženoj prehrani i promjeni obrazaca
hranjenja, a ne na gubitku kilograma.
Njime se tijelu dopušta da samo dođe do svoje zdrave tjelesne
mase praćenjem signala gladi i sitosti – ali se osobu ne osuđuje
ako je jela kada nije bila gladna, napominje Beljan.
Piše: Barbara Sokić