Važno je slušati svoje tijelo. Općenito, trebali biste znati što osjećate i trebali biste moći povezati te osjećaje s vašim prošlim iskustvima. Ali osjećaji nisu činjenice, kako ponekad kažu psiholozi. No, kada slušati što vam tijelo govori, a kada to zanemariti?

Ispada da su najbolji sportaši često bolji u ignoriranju tih osjećaja od nas ostalih.

Što ima smisla, zar ne? Ako ste profesionalac i znate da ste sposobni za određene fizičke napore, nećete usporiti samo zato što su vam noge umorne. Vjerujete svom treningu. Znate svoje korake. Slijedite svoj plan.

Mi ostali možda nismo tako dobro kalibrirali svoja osjetila. Pogotovo kao početnici, ne znamo uvijek za što smo sposobni. Dakle, evo nekoliko trenutaka kada možete zanemariti ono što vam tijelo govori – i kada ponovno početi obraćati pozornost na to, piše Lifehacker.

 

Kad te nešto boli, ali si u osnovi dobro

Ako ne znate zašto vas nešto boli, vrijedi otići na pregled. Ali često se tu radi o manjoj ozljedi ili nekoj boli za koju smo već bili uvjereni da nije velika stvar.

Naše tijelo kaže “jao”, a naš mozak to odmah pretvori u “što ako se više nikada ne budem osjećao bolje?” ili “Pretpostavljam da trčanje nije za mene.” Počinjemo obraćati više pažnje na bol, što nas zapravo može učiniti osjetljivijima na nju.

To se može dogoditi dok se oporavljamo od ozbiljne ozljede, ali se može dogoditi i u kontekstu vrlo malih stvari, poput male upale mišića od jučerašnjeg treninga.

 

Potražite liječnički savjet ako je potrebno kako biste saznali što zapravo trebate učiniti ili izbjegavati kako biste ostali na putu prema ozdravljenju.

Ali nemojte se iznenaditi ako vaš fizioterapeut kaže da morate početi koristiti ozlijeđeni dio tijela i početi vjerovati da je vaše tijelo sposobno izdržati neke manje bolove tijekom procesa ozdravljenja.

 

Kada je nešto neugodno jer niste navikli na to

Posebnu pozornost posvećujemo kada su nam stvari nove. Ali nešto može biti novo i zastrašujuće, a da ne predstavlja stvarnu prijetnju. S vremenom, osjećaji koji su prvog dana bili signal za uzbunu, danas više ne primjećujemo.

Možda idete na svoje prvo trčanje i ne možete prestati razmišljati o tome koliko vam je vruće, koliko ste znojni i žedni.

Upotrijebite svoj mozak da provedete kratku provjeru stvarnosti: Jesam li u opasnosti od toplinskog udara ili jednostavno nisam navikao na to kako je pet minuta trčati na traci za trčanje? Ako se radi o ovom drugom, vjerujte svom mozgu umjesto svom tijelu.

 

Kad taj glasić kaže “Ne mogu”

Jednog dana iznenadit ćete sami sebe brojem čučnjeva ili rekordnim brojem otrčanih kilometara ili ćete proći kroz trening za koji niste mislili da ćete ga uspjeti završiti. Nekoliko sekundi ili minuta prije te velike pobjede, vjerojatno ćete imati trenutak u kojem će vaše tijelo htjeti da prestanete, a vi ćete reći ne.

Vrijedno je raditi velike, ambiciozne stvari. Ali u ovom trenutku morate izvoditi ponavljanje po ponavljanje, minutu po minutu.

Kad imate pet ponavljanja, ne možete se zapitati možete li ih napraviti još 15. Samo se zapitajte “Mogu li učiniti još jedno?” Ili da to izrazimo motivacijskim govorom trenera, svaki “Što ako ne mogu?” pokušajte pretvoriti u “Što ako mogu?”