Zamislite scenu: organizirali ste fantastičnu večeru u kućnoj atmosferi i pozvali prijatelje. Servirate im ukusno glavno jelo koje ste sami napravili po starom obiteljskom receptu.

Uživate u silnim komplimentima, no odjednom čujete glas: "Ovo je u redu, ali ja to radim s pravim sastojcima."

Ako vam to zvuči poznato, posvjedočili ste fenomenu koji Amerikanci nazivaju ICE, ili u prijevodu – zlobnu usporedbu jela, piše Yahoo.

Ovo je vjerojatno najgora pasivno-agresivna navika koju možete vidjeti na večerama, a događa se kada netko neizravno komentira kako je jelo koje upravo jedu lošije od “superiorne”, druge verzije (najčešće baš njihove). Može se dogoditi u bilo kojem kontekstu, u restoranima ili bistroima, ali najuvredljivije je kada u kućnoj atmosferi, ravno pred osobom koja se potrudila skuhati večeru, netko izjavi: “Ja to kuham bolje.”

Ako mislite da je ovo samo još jedna u nizu internetskih izmišljotina, u krivu ste: ovo ružno ponašanje zabilježeno je prije nekoliko stotina godina.

U svojoj tada revolucionarnoj studiji bogatstva i konzumerizma, Thorstein Veblen je još davne 1899. godine pisao kako je ovakva usporedba ključna metoda kojom su se pripadnici visoke klase željeli istaknuti u odnosu na one nižeg socioekonomskog statusa. Konkretno je pisao da je ovaj proces “procjena koliko netko vrijedi”, a često se odigrava tako da pojedinci skupljaju i potom – a ovo je najbitniji dio – javno pokazuju superiorne elemente.

Nick Leighton, novinar, stručnjak za bonton i autor podcasta “Jesu li vas odgojili vukovi?” naglašava da se očito radi o lošem ponašanju.

“Općenito, bonton se svodi na to da pazite na tuđe osjećaje. Ako provjerite definiciju riječi ‘zlobno’, vidjet ćete da to nije koncept koji ide ruku pod ruku s pristojnošću,” kaže on.

Ponudio je savjete za nekoga tko se nađe u takvoj situaciji: “Ako je domaćin pripremio večeru i dobije ovakav komentar, može reagirati na razne načine, ovisi koliko ste bliski s osobom u pitanju. Možete pristojno, ali direktno raspraviti o komentaru, možete ga potpuno ignorirati. Osobno bih ponudio slabašan osmijeh i promijenio temu, a nakon toga dobro promislio koga ću pozvati u goste sljedeći put.”

I dok sigurno ima smisla da neprijatelje držite na oku, možda ne zaslužuju baš svi mjesto za vašim stolom dok pokušavate uživati u večeri.