Mnogo je manje poznato kako, u usporedbi s muškarcima, žene doživljavaju bolest. Ipak, primijećeno je da žene češće imaju neželjene reakcije na lijekove.

Biomedicinska istraživanja pomažu u razumijevanju bolesti i načinu na koji se mogu liječiti. U prošlosti, većina istraživanja je bila provedena na muškim stanicama i eksperimentalnim životinjama, kao što su miševi. Pretpostavlja se da se rezultati takvih „predkliničkih“ istraživanja na muškarcima odnose i na žene.

 

Međutim, muškarci i žene različito doživljavaju bolest. To uključuje i način na koji se bolesti razvijaju, dužinu njihovog trajanja i težinu simptoma, kao i efikasnost opcija liječenja.

Tjelesna težina žena mogući razlog

Iako su ove razlike sada široko priznate, one nisu u potpunosti shvaćene. I zbog toga žene češće imaju neželjene reakcije na lijekove.

Ovo je slučaj s lijekovima koji se izdaju na recept.

Žene doživljavaju oko 50 do 75 posto više neželjenih reakcija od muškaraca. To dovodi do toga da se mnogi lijekovi povlače s tržišta zbog zabrinutosti za zdravstvene rizike kada su u pitanju žene.

Smatra se da su reakcije na lijekove kod žena, u odnosu na muškarce, posljedica razlika u tjelesnoj težini, a ne razlika koje se odnose na djelovanje lijeka.

Zbog toga se smatra da, ako se doze lijeka prilagode prema tjelesnoj težini, žene će često primati niže doze nego sada, što može ublažiti neželjene reakcije.

Ali to možda nije slučaj.

U novom istraživanju objavljenom u „Nature Communications“, pokazano je da ova osnovna pretpostavka u biomedicini, da su žene “manje verzije” muškaraca“, nije održiva za većinu pretkliničkih osobina (u slučaju razine glukoze, na primjer).

Dakle, malo je verojatno da će se reakcije na lijekove kod žena ublažiti jednostavnim prilagođavanjem doze tjelesnoj težini.

Neželjene reakcije na lijekove su uobičajene i skupe za zdravstvenu zaštitu

Zasnivanje odluka o zdravstvenoj zaštiti žena na istraživanju provedenom na muškarcima, i obrnuto, ima potencijalno duboke posljedice. U slučaju neželjenih reakcija na lijek, utjecaji su značajni i iz kliničke i iz ekonomske perspektive.

Nedavna studija procjenjuje da je 250.000 bolničkih prijema u Australiji svake godine povezano s lijekovima, što zdravstveni sistem košta oko 1,4 milijarde dolara godišnje.

Također se pokazalo da reakcije na lijekove produžavaju boravak u bolnici. U velikoj studiji u Velikoj Britaniji, pacijenti primljeni u bolnicu s neželjenom reakcijom na lijek ostali su u prosjeku osam dana.

Žene često navode neželjene reakcije kao razlog za prestanak uzimanja lijekova. Ako bi doziranje lijekova prilagođeno težini moglo smanjiti neželjene reakcije na lijekove, vidjeli bismo da žene dobivaju veću potencijalnu korist od zdravstvenog sistema.

Težina dokaza

Ali koji dokaz imamo da će prilagođavanje težine funkcionirati?

Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) je već preporučila promjene doze za žene za neke lijekove (kao što je lijek za spavanje zolpidem). Pored toga, čini se da doziranje prilagođeno težini za neke antifungalne lekove i antihipertenzivne lijekove djeluje.

S druge strane, reakcije na lijekove su snažno povezane s onim što lijek radi u tijelu kod žena, a manje kod muškaraca. Također, postoje mnoge dokumentirane razlike u fiziologiji između muškaraca i žena koje se odnose na to kako se lijekovi apsorbiraju i uklanjaju u tijelu, a ne na tjelesnu težinu.

 

Da bi se došlo do boljeg razumevanja, potreban je širi pristup. Stručnjaci s australskog sveučilišta su posudili metodu koja se rutinski koristi u evolucijskoj biologiji, poznatu kao „alometrija“, gdje se odnos između osobine od interesa i veličine tijela ispituje na skali.

Oni su primijenili alometrijske analize na 363 pretkliničke osobine kod muškaraca i žena, koje obuhvaćaju preko dva milijuna točaka podataka iz Međunarodnog konzorcija za fenotipizaciju miševa.

Fokusirali su se na jednu od najčešćih životinjskih modela, na miševe.

Njihove analize su otkrile spolne razlike u mnogim osobinama koje se ne mogu objasniti razlikama u tjelesnoj težini. Neki primjeri su fiziološke osobine, kao što su razine željeza i tjelesna temperatura, morfološke osobine kao što su čista masa i masna masa i osobine srca kao što je varijabilnost otkucaja srca.

Otkrili su da je odnos između osobine i tjelesne težine značajno varirao u svim osobinama koje su ispitali, što znači da se razlike između mužjaka miševa i ženki miševa ne mogu generalizirati: ženke nisu bile samo “manje verzije” mužjaka.

Ignoriranje ovih razlika u nekim slučajevima, kao što su mjere krvnih zrnaca, kostiju i organa, moglo bi dovesti do propuštanja mnogo varijacija populacije za određenu osobinu: do 32 posto za žene i 46 posto za muškarce.

Ova složenost znači da se moraju uzeti u obzir spolne razlike kod doziranja lijeka od slučaja do slučaja.

Jedna doza ne odgovara svima

U eri u kojoj su personalizirane medicinske intervencije na dohvat ruke, a rješenja specifična za pacijente su na horizontu, sada znamo da su podaci zasnovani na spolu potrebni za unaprjeđenje njege na pravilan i efikasan način.

„Naša studija otkriva načine na koje se muškarci i žene mogu razlikovati u mnogim pretkliničkim osobinama, što ukazuje na to da bi se biomedicinska istraživanja trebala fokusirati na mjerenje kako, i na koje načine, se spolovi razlikuju“, rekli su za The Conversation profesor evolucijske biologije i sinteze Shinichi Nakagawa s UNSV-a u Sidneyu i Laura A. B. Willson s Australskog nacionalnog sveučilišta.

Posebno, kada se otkrije veza između spola i doze lijeka, “naši podaci ukazuju na to da će doza vjerojatno biti različita za muškarce i žene“, kažu znanstvenici.

Metode u njihovoj studiji mogle pomoći u razjašnjavanju prirode ovih razlika i osigurati put ka smanjenju neželjenih reakcija na lijekove.