Osim upotrebe meda u kulinarstvu, med ima dugu povijest korištenja i u medicini. Čak su i drevni Egipćani koristili med u medicinske svrhe, a najluđi dio je to što je med koji je tisućama godina bio sačuvan u njihovim piramidama i grobnicama i danas siguran za jelo.

Postoji nekoliko čimbenika koji pridonose vječnom roku trajanja meda. Med ima nisku razinu vlage i sastoji se od prirodnog šećera. Zbog svojih svojstava može apsorbirati svu vlagu iz okoline, čak i tijekom sušnih razdoblja u godini.

Bakterije i drugi mikroorganizmi koji uzrokuju plijesan ne mogu preživjeti bez vode, pa sve dok je med pravilno zatvoren, te bakterije se ne mogu razvijati. Med također ima prilično nisku pH vrijednost, što znači da je relativno kiseo unatoč slatkom okusu. Održavanje niskog sadržaja vlage ključno je za dugi vijek trajanja meda.

Pčele imaju poseban enzim u svojim želucima koji pomaže pretvoriti nektar iz cvijeća u zlatni med, a taj isti enzim proizvodi malu količinu vodikovog peroksida, koji spriječava širenje bakterija.

Med se može dodati u sve, od zdjelice zobenih pahuljica ili šalice kave do preljeva za salatu, kruha, pa čak i sladoleda. Možda ste čuli da populacija pčela opada, a to bi moglo predstavljati probleme za mnoge namirnice koje poznajemo i volimo, piše časopis Smithsonian, a prenosi MSN.