Nova školska godina počinje 5. rujna, a za prvačiće to je novo, važno poglavlje u njihovom životu. O adaptaciji, promjenama koje polazak u školu sa sobom nosi, razgovarali smo s Nerminom Vehabović-Rudež, psihologinjom i psihoterapeutkinjom koja je rekla da roditelji ne trebaju vršiti pritisak na svoju djecu, već pustiti učitelje i nastavnike da rade svoj posao

Nermina Vehabović-Rudež je rekla da se dijete prvi dan škole ponaša u skladu s onim kako je odgajano te kakvo je karakterom.

“Neka djeca su jedva dočekala krenuti u školu da bi bila velika jer možda imaju starijeg brata ili sestru, te rođake pa ih žele pratiti. Neka djeca se boje odlaska u školu i odvajanja od roditelja jer nije napravljena neka separacija na vrijeme i ovisi od djeteta je li povučenije i zatvorenije za kontakte s drugim ljudima u svom okruženju. Uzbuđenje sigurno postoji, ali ono ovisi od očekivanja njihovih roditelja koji razmišljaju kako će se dijete snaći i ponašati te hoće li ispuniti ono što žele. Ne treba ih ni previše hvaliti da će biti najbolji jer se djeci stvara pritisak, neće imati prostora za grešku, ali ne treba ni školu predstavljati kao vrstu zabave jer će onda to shvaćati neozbiljno. Dobro bi bilo da u razredu dijete ima barem još jednog prijatelja, odnosno prijateljicu koju poznaje, ali generalno kretanje u školu je stres za sve zato što je to sasvim jedna nova situacija”, pojasnila je Vehabović-Rudež.

Navela je i to da se početkom rujna u Centru za mentalno zdravlje pojačava dolazak roditelja i djece.

“Zato što su roditelji uplašeni zbog reakcija djece koja često podrazumijevaju plakanje, negodovanje zbog odlaska u školu, žele se igrati, osjećaju se pritisnuto i kažu da učiteljica nema vremena za njih i to obično govore jedinci ili oni koje su roditelji mazili i pazili pa onda očekuju da učiteljica samo njima posveti pažnju”, dodala je.

Kaže da ne postoji univerzalni recept za prilagodbu djeteta školi.

“Najbolje je da roditelj prepoznaje svoje dijete i da od rođenja do polaska u školu shvati kakvo je njegovo dijete i da u skladu s njegovim karakterom daje upute. Očekivanja roditelja su sada jako  velika. Mladi, moderni roditelji čitaju puno na internetu, imaju puno netočnih informacija pa se dogodi da su zabrinuti ili ipak previše opušteni pa kažu “da to nije ništa”. Ali nekako sva ta svoja očekivanja prenose na djecu koja se već u prvom razredu počinju odmjeravati s drugom djecom što nije neobično, ali to nije u onom zdravom smislu, već su to natjecanja tko će biti bolji i uspješniji. Može se dogoditi u razredu da postoje djeca različitih sposobnosti, emotivne zrelosti, ali i financijskoj stanja. U tome se dijete treba snaći, ali pomagači su roditelj i učitelj. Generalna je uputa da roditelji puste učitelje da rade svoj posao te da smanje očekivanja od djece. Mnogo je faktora koji utječu na napredovanje djeteta u školi počevši od emotivne zrelosti, preko načina na koji mu učitelj prenosi znanje, zatim do onoga što se govori u njegovom obiteljskom okruženju i sl., međutim, intervencija roditelja da dijete mora postizati uspjeh, da ništa osim petice nije adekvatno, je pogrešno. Ako je dijete uspješno u školi, to je njegov uspjeh, treba se sam razvijati, a roditelj mora razvijati strukturu, podržavati ga, ali ne pritiskati”, istakla je psihologinja.

Plakanje, nesanice, bolovi u trbuhu, glavobolje, noćne more su simptomi koji ukazuju na to da djetetu nije baš najugodnije u školi.

“Ali to su i adaptacijski simptomi, ne treba odmah paničariti. Roditelj se može obratiti psihologu ili pedagogu. Može čak otići i na konzultacije bez djeteta, ali se onda nakon toga prati ponašanje i ako se nastave takvi simptomi, onda i dijete treba doći na razgovor te se dalje utvrđuju aktivnosti koje će poboljšati to stanje. Dakle, roditelji, pratite svoju djecu, ali nemojte dizati paniku. Imajte razumijevanja za njih i konzultirajte se sa stručnim osobama u slučaju problema. Samo zamislite jeste li vi kao roditelj u novoj radnoj sredini sretni odmah na početku. Znaju vam se događati mučnine, nervoza, stres, strah, ali sve je to proces adaptacije. A odrasle ste osobe. Zamislite kako je onda djeci u novoj sredini i novoj školi dok se ne naviknu. Taj proces adaptacije traje različito. Kod neke djece to je za 15 dana, mjesec, ali najčešće do pola godine. To je nekada optimalni period. Roditelji se ne trebaju stresirati, trebaju biti strpljivi i to je bit. Svaka promjena se prihvati samo je potrebno vremena i svojoj djeci dati podršku bez bilo kakvog pritiska”, zaključila je Vehabović-Rudež.