Senzibilne duše se znaju zaljubiti gotovo svakodnevno. Njihova ljubav je kao ruža. I dok je tu, ona je tako mirisna, tako živa, i pleše u svoj ljepoti na vjetru, na kiši, na suncu.
Ali kad dođe večer, ona možda prođe, i ne možeš ništa učiniti da
to spriječiš. Ta dublja ljubav srca je kao dašak vjetra koji ti
uđe u sobu, donese svježinu, i ode. Ne možeš vjetar zadržati
šakom.
Postoje tri razine u čovjeku: fiziološka – tijelo,
psihološka – um, i njegovo biće – njegova vječna suština. Ljubav
može postojati na sve tri razine, ali njena kvaliteta može
varirati.
Na razini fiziologije tijela, to je samo seks. Možeš to
zvati ljubavlju, jer riječ ljubav zvuči poetično i lijepo; 99%
ljudi seks zove ljubavlju. Seks je biološki, fizički. Tvoja
kemija, tvoji hormoni – sve materijalno je uključeno u to.
Zaljubiš se u ženu ili muškarca. Možeš li točno opisati čime te
je ova žena privukla? Sigurno ne možeš vidjeti njeno biće, jer ne
poznaješ ni vlastito biće. Niti možeš prepoznati njenu psihu, jer
čitati nekom misli nije lak zadatak. Dakle, što si ti našao u toj
ženi? Nešto u tebi fizički, kemijski, u tvojim hormonima je
privučeno od strane hormona žene, njenog fizičkog, njene kemije.
To nije stvar ljubavi, već stvar kemije.
Razmisli ponovo: Žena u koju si se zaljubio ode kod doktora i
promijeni spol, i sada joj raste brada. Hoćeš li je i dalje
voljeti? Ništa se nije promijenilo, samo kemija, samo hormoni.
Gdje je sad tvoja ljubav?
Samo 1% ljudi su ušli malo dublje. Oni mogu osjetiti ljepotu
Duha, osjećajnost Srca, jer i sami žive na toj razini.
Zapamti ovo kao opće pravilo: Ne možeš vidjeti dalje od onoga
gdje i sam prebivaš. Ako živiš u svom tijelu i misliš da si samo
tijelo, tada možeš biti privučen samo nečijim tijelom. To je
tjelesni stadij ljubavi.
Neki ljudi ne misle, oni osjećaju jer žive srcem i mogu osjetiti
srce druge osobe. Ovo je često nazvano ljubavlju. To je rijetko –
kažem možda u 1% slučajeva – ali s vremena na vrijeme se dogodi.
Zašto velika većina ljudi ne ide na drugu razinu gdje je toliko
lijepo? E tu je problem: Sve je to jako lijepo, ali je i jako
osjetljivo. Nije od čelika napravljeno, već od vrlo krhkog
stakla, a kad ogledalo padne i razbije se, nema načina da se opet
sastavi. Ljudi se boje da se ne upletu preduboko, da ne dostignu
krhke razine ljubavi, jer na ovoj razini je nevjerojatno
lijepo, ali i nevjerojatno promjenjivo.
Osjećaji nisu kao stijene, oni su kao latice ruže. Bolje je imati
plastične cvjetove ruže, jer će uvijek biti tu i možeš ih oprati
svaki dan i uvijek će izgledati svježe. Također, možeš ih
poprskati francuskim parfemom. Ako boja izblijedi možeš ih ponovo
obojati. Plastika je jedna od neuništivih stvari na ovom svijetu,
stabilna je, izdržljiva. Zato ljudi ostaju na fizičkoj razini
ljubavi. To je površno, ali je stabilno.
Senzibilne duše se znaju zaljubiti gotovo
svakodnevno. Njihova ljubav je kao ruža. I dok je tu, ona je
tako mirisna, tako živa, i pleše u svoj ljepoti na vjetru, na
kiši, na suncu. Ali kad dođe večer, ona možda prođe, i ne možeš
ništa učiniti da to spriječiš. Ta dublja ljubav srca je kao dašak
vjetra koji ti uđe u sobu, donese svježinu, i ode. Ne možeš
vjetar zadržati šakom.
Malo je onih koji su hrabri prepustiti se životu koji se svakog
trena mijenja. Zato odlučuju zaljubiti se na siguran način u koji
se pouzdaju. Ne znam koju ti vrstu ljubavi poznaješ – vjerojatno
prvi tip, možda drugi tip. I uplašen si: Kad stigneš do vlastitog
Bića, što će se dogoditi s tvojom ljubavlju? Sigurno će nestati –
ali nećeš izgubiti ama baš ništa. Nova vrsta ljubavi će se
izdići, ona koja se pojavi kod jednog od milijun ljudi. Ova
ljubav se može nazvati “ispunjenost ljubavlju”.
Prva vrsta ljubavi bi se trebala nazvati “seks”. Drugi tip bi
trebalo nazvati “ljubav”. A treći bi se trebao nazvati
“ispunjenost ljubavlju” – to je kvaliteta koja nije usmjerena ni
na koga – nije posesivna i ne priznaje da netko drugi posjeduje
tebe. Ova kvaliteta ljubavi je tako korjenita (radikalna)
revolucija, da je već teško i predstaviti si je.
Od početka kažete dječaku: “Ti si dečko, a ne djevojčica. Ponašaj
se kao dečko. Djevojčice plaču, ti nemoj. Ponašaj se kao
muškarac.” I tako svaki dječak počinje odbacivati svoje ženske
osobine. Na kraju ostanu samo barbarski životinjski ostaci.
Njegova jedina funkcija je da pravi djecu. Djevojčice ne smiju
imati muške osobine. Ako se želi pentrati na drvo odmah će je
zaustaviti: “To je za dečke, a ne za djevojčice.” Čudno! Ako
djevojčica želi popeti se na drvo, to je sam po sebi dovoljan
razlog da joj to dozvolite.
U svim društvima kroz povijest za muškarce i žene je razvijana
različita garderoba. To nije ispravno, jer svaki muškarac je
također i žena. Jer nastao je iz dva izvora: svog oca i svoje
majke. Oboje su doprinijeli njegovom postojanju. I svaka žena je
također i muškarac. Mi smo ih oboje uništili. Žene su svoju
hrabrost, avanturizam, prosuđivanje i logiku izgubile, jer se
vjerovalo da su ovo muške osobine. A muškarci su izgubili svoj
šarm, svoju osjećajnost, suosjećajnost i ljubaznost. I oboje
egzistiraju polovično. Ovo je najveći problem koji treba riješiti
– bar po pitanju ljudi.
Zato nemojte biti u strahu. Vaša briga je opravdana: Ono za što
mislite da je ljubav nestat će, ali ono što će zauzeti njezino
mjesto je ogromno i bez kraja. Bit ćete sposobni voljeti bez
vezivanja. Moći ćete voljeti mnogo ljudi, jer ako volite jednu
osobu, ostajete siromašni. Ta jedna osoba vam može dati neko
iskustvo ljubavi, ali mnogo ljudi vole.
Bit ćete zapanjeni da vam svaka osoba daje novi osjećaj, novu
pjesmu, novi oblik ekstaze. Ne trebate biti posesivni, želja za
posjedovanjem uništava ljubav. I ne trebate dozvoliti da vas neko
posjeduje, jer i to također uništava ljubav.
Svi ljudi zaslužuju biti voljeni. Očekujete nemoguće! Ali ovo se
može dogoditi samo ako u svojoj meditaciji otkriješ svoju
suštinu.
Nema obuke. Ja ti ne kažem: “Za vježbu, idi noćas drugoj ženi.”
Nećeš ništa postići, a možeš izgubiti svoju ženu. Sljedećeg jutra
bit ćeš neugodno iznenađen. Nije stvar u vježbanju, već u
otkrivanju svog bića. S otkrićem svog bića nastaje ne-osobna
“ispunjenost ljubavlju”. Tada jednostavno voliš. I to se
konstantno širi, prvo ljudi, pa ubrzo životinje, drveće, planine,
zvijezde. I doći će dan kada će sveopće postojanje biti tvoja
ljubavnica. To je tvoj potencijal. I svatko tko ga ne postigne,
protraćio je život.
Stižući u točku Bića okružuje te samo jedno svojstvo ljubavi –
kao miris. Ono za što mislite da je ljubav nestat će, ali ono što
će zauzeti njeno mjesto je ogromno i bez kraja.
Da, morat ćeš izgubiti par stvari, ali one su bezvrijedne. Dobit
ćeš toliko da nećeš nikad pomišljati na to što si izgubio. Čista
“ispunjenost ljubavlju”, koja prodire u suštinu – to nastaje iz
meditativnog svojstva tišine i dubokog uranjanja u svoje biće.
Osho – “Od smrti do besmrtnosti”