Istraživanje pokazuje da su oni koji su najviše sjedili i bili najmanje aktivni imali najveći rizik, dok su oni koji su najviše sjedili, ali su bili i najaktivniji, imali manji rizik od oko 17 posto.

Novo istraživanje Sveučilišta Simon Fraser iz Kanade dodaje dodatnu težinu argumentu da dugotrajno sjedenje može biti opasno za ljudsko zdravlje. Međunarodna studija koja je anketirala više od 100.000 pojedinaca u 21 zemlji otkrila je da ljudi koji sjede šest do osam sati dnevno imaju 12-13 posto povećan rizik od rane smrti i srčanih bolesti, dok se kod onih koji sjede više od osam sati dnevno povećava taj rizik do otrežnjujućih 20 posto.

Studija koju su zajedno vodili profesor zdravstvenih znanosti Sveučilišta Simon Fraser Scott Lear i Wei Li s Kineske akademije medicinskih znanosti u Pekingu, nedavno je objavljena u časopisu Jama Cardiology. Njihovo istraživanje pratilo je pojedince tijekom prosječno 11 godina i utvrdilo da je dugoročno sjedenje povezano s povećanim rizikom od rane smrti i kardiovaskularnih bolesti. Dok je sjedenje bilo problematično u svim zemljama, pokazalo se kao najveći problem u zemljama s niskim i nižim dohotkom,

"Ovdje je sveobuhvatna poruka da je potrebno smanjiti vrijeme provedeno sjedeći. Ako morate sjediti, više tjelovježbe u druga doba dana nadoknadit će taj rizik"   kaže Lear. Nije iznenađujuće da su oni koji su najviše sjedili i bili najmanje aktivni imali najveći rizik - do 50 posto - dok su oni koji su najviše sjedili, ali su bili i najaktivniji, imali znatno manji rizik od oko 17 posto.

"Za one koji sjede više od četiri sata dnevno, zamjena pola sata sjedenja vježbanjem smanjila je rizik za dva posto"  napominje Lear. 

"S obzirom da samo jedan od četiri Kanađana ispunjava smjernice aktivnosti, postoji dobar razlog da ljudi povećaju svoju aktivnost i smanje šanse za ranu smrt i srčane bolesti" dodaje. Istraživanje je otkrilo određenu povezanost rizika sa zemljama s nižim dohotkom, što je navelo istraživače da nagađaju da bi to moglo biti zato što je sjedenje u zemljama s višim dohotkom obično povezano s višim socioekonomskim statusom i bolje plaćenim poslovima.

Doktori kod liječenja ljudi bi trebali preporučivati manje sjedenja i više aktivnosti jer je to jeftina intervencija koja može imati ogromne prednosti, napominje Lear. No, dok doktori moraju prenijeti poruku o smanjenju sjedenja i povećanju aktivnosti svojim pacijentima, pojedinci trebaju bolje procijeniti svoj način života i ozbiljno shvatiti svoje zdravlje, dodaje Lear. 

"Naša studija je pokazala da je kombinacija sjedenja i neaktivnosti uzrokovala 8,8 posto svih smrtnih slučajeva, što je blizu doprinosu pušenja (10,6 posto u studiji Leara i Lija). To je globalni problem koji se može vrlo jednostavno riješiti. Zakazivanje vremena za ustajanje iz te stolice odličan je početak" objašnjava.