Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Hrvatska je u vrhu ljestvice prekomjerno teških i debelih osoba u EU-u. Svaka peta osoba je debela, a više od polovice stanovništva ima prekomjernu tjelesnu masu ili je debelo.

Osim na fizičke, debljina utječe i na sve ostale aspekte života, a način na koji debljinu nazivamo ima velikog utjecaja i na pacijente koji se s njom bore. Tim hrvatskih medicinskih i komunikacijskih stručnjaka proveo je istraživanje pod nazivom "Dijagnoza debljine: Kako reći, a ne uvrijediti".

Istraživanje su proveli docentica na Katedri za internu medicinu Medicinskog fakulteta u Zagrebu i specijalistica interne medicine sa subspecijalizacijom iz endokrinologije i dijabetologije iz Zavoda za endokrinologiju KBC-a Zagreb Maja Baretić koja je i voditeljica Referentnog centra Ministrastva zdravstva RH za debljinu, Sanja Seljan iz Referentnog centra za liječenje debljine Ministarstva zdravstva RH, Martina Matovinović s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Darjan Ranilović iz Specijalističke ordinacije obiteljske medicine “Dr. med. Sanja Badrić – Ranilović” i komunikacijski stručnjak, dr. sc. Kristijan Sedak s Hrvatskog katoličkog sveučilišta. U istraživanju je sudjelovalo 500 ispitanika koji su odgovarali na pitanja evaluirajući četiri naziva koji opisuju debljinu.

Vodeći zdravstveni problem

Debljina je već davno poprimila pandemijski opseg i smatra se vodećim zdravstvenim problemom u svijetu. Ona je kronična bolest na koju utječe mnoštvo vanjskih i nasljednih čimbenika, a dosadašnjim načinima liječenja nije došlo do značajnih rezultata u suzbijanju debljine, što je vidljivo u svim zemljama bez obzira na stupanj razvoja, u svim dobnim skupinama i u svim socijalnim kategorijama, stoji u uvodu istraživanja.

Liječenje uključuje promjenu životnog stila, lijekove, terapije, ali i operativne zahvate, a traje – doživotno. Prvi korak u liječenju debljine jest spoznaja da bolest postoji, kažu istraživači.

Prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti, službeni naziv je “Pretilost”, a kako bolesnici nekad i samo imenovanje dijagnoze smatraju stigmatizirajućim, i to je jedan od faktora koji može otežati ostvarivanje odnosa s liječnikom. Iako je riječ “pretilost” službeni medicinski pojam, ona, za razliku od drugih službenih naziva bolesti, često izaziva negativne osjećaje. Kako bi izbjegli pejorativni prizvuk, zdravstveni djelatnici ponekad koriste eufemizme ili nemedicinske sintagme popu ‘nezdrava težina’ ili ‘višak kilograma’. Neki autori smatraju da se takva terminologija ne bi trebala koristiti jer ne ukazuje na ozbiljnost zdravstvenog stanja. Ipak, dobra komunikacija pridonosi izgranji povjerenja i zbog toga je, i u ovom slučaju, potrebno izbjeći etiketiranje.

Istraživanje

U istraživanju je objašnjeno i da je ono provođeno od lipnja 2018. do lipnja 2020. godine  te da je u njemu sudjelovalo 500 ispitanika. Analizirani su odgovori 100 liječnika (24 posto muških), 100 nutricionista (10 posto muških), 100 studenata četvrte do šeste godine Medicinskog fakulteta u Zagrebu (21 posto muških), 100 studenat društveno humanističkih znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu (42 posto muških) i 100 bolesnika praćenih u Referentnom centru za liječenje debljine RH (24 posto muških).

Istraživanje je provedeno putem online alata za provođenje anketa SurveyMonkey koji generira podatke u tablicu Microsoft Excel, objasnili su istraživači.

Upitnik se sastojao od 11 pitanja od kojih su četiri bila sastavljena tako da se kroz njih procijeni sklonost određenom nazivlju. Ispitivala su se četiri termina koja imenuju prekomjernu tjelesnu masu: Debela/debeo, adipozna/adipozan, pretila/pretio i bucka/bucko.

“Analizirajući prihvatljivost nazivlja u zdravstvenom okruženju, najbolje su bili vrednovani termini ‘pretio’ (4,97) i ‘adipozan’ (4,67), iza kojih slijedi ‘debeo’ (2,84) i ‘bucko’ (2,12). U nezdravstvenom okruženju poredak je bio identičan – najpoželjniji termini su bili ‘pretio’ (4,85) i ‘adipozan’ (4,51), iza kojih su slijedili ‘debeo’ (3,10) i ‘bucko’ (2,88). Glede neprihvatljivosti poredak je bio suprotan te je u zdravstvenom okruženju najmanje prihvatljiv termin bio ‘bucko’ (4,28), potom ‘debeo’ (3,71), dok su ‘adipozan’ (1,82) i ‘pretio’ (1,71) bili slično vrjednovani. U nezdravstvenom okruženju najviše odbojni termini bili su ‘bucko’ (3,66) i ‘debeo’ (3,57), dok su ‘adipozan’ (1,93) i ‘pretio’ (1,78)  ponovno bili slično vrjednovani.

Uvredljivo i neuvrediljivo

Mann-Whitneyev test pokazao je da i u zdravstvenom i u nezdravstvenom okruženju postoji statistički značajna razlika između pojmova percipiranih kao uvredljivi i  prihvatljivi (p<0,001).

I u zdravstvenom i u nezdravstvenom okruženju ispitanici pojam ‘debeo’ smatraju više uvredljivim, osobito nutricionisti, iza kojih slijede studenti društveno-humanističkih

znanosti.

Sve skupine ispitanika u prosjeku pojam ‘adipozan’ smatraju znatno više prihvatljivim nego uvredljivim i u zdravstvenom i nezdravstvenom okruženju.

Prosječne percepcije termina ‘pretio’ u svim skupinama bile su slične prosječnim procjenama termina ‘adipozan’. Sve skupine ispitanika ovaj pojam smatraju znatno više prihvatljivim nego uvredljivim u zdravstvenom i u nezdravstvenom okruženju.

Iz ispitivane skupine izdvajaju se bolesnici koji su pojam ‘bucko’ smatrali više prihvatljivim nego uvredljivim u zdravstvenom i nezdravstvenom okruženju. Ostali (studenti, liječnici i nutricionisti) smatrali su da je termin ‘bucko’ više uvredljiv u oba okruženja.

Rezultati su ukazali da ispitanici koji su nezadovoljni tjelesnom masom, za razliku od onih koji smatraju da je ona zadovoljavajuća, pojam ‘bucko’ smatraju prihvatljivijim u zdravstvenom okruženju. U nezdravstvenom okruženju, pojam ‘pretio’ su smatrali uvredljivim oni ispitanici koji nisu bili zadovoljni tjelesnom masom, za razliku od onih koji su bili zadovoljni s tjelesnom masom.