Za većinu ljudi konzumacija hrane nije samo puko unošenje hranjivih tvari u organizam, već i čin koji stvara osjećaj ugode, no ima i onih koji sva slatka i masna "zadovoljstva“ izbjegavaju zbog vlastitih principa.

Njihova se dijeta sastoji isključivo od "zdrave“ hrane. Ovakve prehrambene navike znak su ortoreksije nervoze ili jednostavnije - ortoreksije, poremećaja prehrane koji se odnosi na nezdravu opsesiju "zdravom“ i pravilnom prehranom.

Ovaj pojam dolazi iz grčkog jezika i doslovno znači "dobar apetit“, iako bi točniji prijevod bio "pravilna prehrana“. "Nervosa“ je latinska riječ koja upućuje na to da se radi o psihičkom poremećaju, kao što je to slučaj kod anoreksije nervoze i bulimije nervoze.

"Prehrambene navike ortoreksičara su kompulzivne, regulirane i isplanirane do posljednjeg detalja“, kazala je nutricionistica Elke Binder.

Želja za dobitkom ili gubitkom težine nije nužno ono što ih motivira. Ljudi koji sustavno odbacuju hranu za koju vjeruju da je štetna najčešće to rade kako bi spriječili bolesti.

"Žene su puno podložnije ortoreksiji od muškaraca, posebice mlade žene“, napomenuo je dr. Johannes Geor Wechlser, predsjednik Savezne udruge njemačkih nutricionista (BDEM).

Kaže da je to možda potaknuto idealom ženske ljepote u modernom zapadnom društvu koji se propagira na društvenim mrežama i reklamama, a naglasak je na vitkoj i uvježbanoj figuri.

Ovakva ponašanja najčešće se razvijaju postupno.

"Često počne s uvođenjem strogih planova prehrane koji se provodi tako što vama doslovno upravlja aplikacija“, kaže Binder.

Ortoreksičar koji prekrši vlastita pravila tako da, primjerice, pojede pola komada kolača, često će se osjećati krivim i pogrešno misliti da je naštetio svom organizmu.

Ortoreksija može imati razne teške posljedice. Iako je fokus na održavanju zdrave prehrane, potpuno izbacivanje nekih vrsta hrane može prehranu učiniti neuravnoteženom i dovesti do pothranjenosti. 

Ovo ponašanje trenutno nije formalno prepoznato kao poremećaj prehrane.

"Stručnjaci raspravljaju o tome je li ortoreksija klinički značajna“, istaknuo je Wechsler, po čijem mišljenju ona nije ni poremećaj prehrane, ni ovisnost. Umjeren oblik ovog ponašanja mogao bi proći kao "hir“, dodao je.

U tim slučajevima, pomoći može netko tko ima opušteniji stav prema hrani.

"Mogao bi to biti njihov partner ili dobar liječnik opće prakse, netko tko će im pomoći da ublaže svoja stroga pravila“, tvrdi Wechsler.

Druga je stvar, međutim, kada takvo ponašanje uzrokuje patnju ili postane prava opsesija. U tom slučaju, trebalo bi se obratiti psihologu ili psihoterapeutu specijaliziranom za opsesivno-kompulzivna ponašanja.

"Što prije oni koji pate od teškog oblika ortoreksije dobiju pomoć, to će biti bolje za njihov organizam", kazala je Binder.