Tijekom treninga life coaching akademije te mindfulnessa, trener nas je često usmjeravao na provođenje vremena u samoći na nekom novom mjestu, na mjestu na kojem dosad nismo bili.

Moram priznati da mi je zvučalo strano i tada neprihvatljivo. Nisam mogla ni zamisliti da odem sat vremena provesti negdje gdje ne boravim često i biti sama sa sobom. Bez tehnologije. Tek kad nam je to postalo jedna od obveznih vježbi odlučila sam se okušati i saznati što donosi provođenje vremena u samoći.

Osjećaji prije susreta sa sobom

Kako bismo zaista održali druženje sa sobom, potrebno ga je zakazati u svom rasporedu/kalendaru. Unaprijed upisujemo to kao obvezu koja je važna i neodgodiva. Naravno, vjerojatno ćemo podsvjesno pokušati utjecati na to da nas nešto spriječi u tome. Iz tog razloga je važno doživjeti to kao važnu i neodgodivu obvezu. Ujedno je potrebno smisliti i mjesto gdje će se to druženje odvijati. U današnje vrijeme pandemije to je nešto zahtjevnije. Inače se to druženje može odvijati u vidu ispijanja omiljenog napitka u nekom zatvorenom mjestu koje nije previše bučno. To može biti i na otvorenom u slučaju prihvatljivih vremenskih uvjeta ili u nekom kutku mjesta obitavanja. Preporučuje se izbjegavanje mjesta na/u kojem često boravimo.

Za vrijeme susreta

Za vrijeme susreta možemo se osjećati čudno ako se nalazimo na javnom mjestu i ovakvi običaji nam nisu ustaljena navika. Vjerojatno ćemo često pogledavati na sat ne bismo li ubrzali vrijeme. Ruka će nam također često posezati za tehnologijom. Cilj ovog susreta je moći biti u miru i družiti se sa sobom – sa svojim mislima i emocijama. Pomažu papir i olovka koji će olakšati proces samouvida i omogućiti zaposlenost i osjećaj korisnosti za prvih nekoliko susreta. Što drugi vide dok nas tako gledaju i što misle o nama dok sami sjedimo prestat će nam biti važno kad shvatimo dublje značenje i omogućimo sebi rast.

Nakon susreta

Prvo što ćemo osjetiti je olakšanje jer je prošlo. Nakon toga slijede dublji uvidi u ono što nam je taj susret zaista i trebao donijeti. Počinjemo prepoznavati misli koje su se najučestalije pojavljivale. Počinjemo upoznavati sebe na drugačiji način nestrpljivo iščekujući novi susret. Svaki sljedeći susret bivat će lakše prihvatiti i stvorit će se navika koja će postati sastavni i normalan dio življenja. Također, svaki sljedeći susret imat će i svoju temu i zadatke. Dojmovi ljudi koji isprobaju su više nego dobri. Ljudi svjedoče snažnim osjećajima zahvalnosti i samouvida koji im daju jasniji smjer u životu te jasniji smjer u pogledu njihovih ciljeva.

Od prvog susreta u koji ulazimo skeptični i s nevjericom dolazimo do susreta kojima se radujemo, veselo ih bilježimo u kalendare, ne priželjkujemo odgodu i želimo da traju. Olovka i papir gotovo su nepotrebni, a tehnologija i vrijeme uzmu pauzu. Jedino što je tada važno su naša svijest, postojanost, usredotočenost, stanja i misli s kojima se susrećemo.

Susreti sa samom sobom na novim mjestima pružaju nam nove i drugačije uvide u sebe i dijelove mozga koje još nismo istražili. Time i stvaramo drugačije neuronske puteve, što nas u konačnici i dovodi do drugačijih ishoda.

Autorica: Daria Antonović, savjetnica i mentorica za odgoj i osobni razvoj, life coach, mindfulness trenerica, nlp practitioner i edukator za roditelje

suvremenazena