Bilo da je riječ o pospremanju stana, plaćanju računa, učenju za ispit ili ispunjavanju rokova na poslu, ponekad odgađamo svoje obaveze do zadnjeg časa i prianjamo na posao tek u “pet do dvanaest”.

Odgađanje ili prokrastinacija podrazumijeva dobrovoljno odlaganje ili odgađanje izvršavanja planiranih radnji unatoč očekivanju da će odgađanje pogoršati situaciju. Istraživanja su pokazala da 75% studenata smatra da odgađaju svoje obaveze, a u 50% slučajeva odgađanje studentskih obaveza dovodi do štetnih posljedica te je postalo glavni razlog akademskog neuspjeha. Općenito, ljudi odgađaju obaveze u 15 do 20% slučajeva što se negativno odražava prvenstveno na njihove zdravstvene i financijske prilike.

Odgađanje ili prokrastinacija može rezultirati propuštanjem ispunjavanja rokova, odustajanjem od planiranih ciljeva i uzrokuje osjećaj neuspješnosti, krivnje i stresa zbog nagomilanih obaveza. Pojedinci koji odgađaju strahuju da će zbog odlaganja doživjeti neuspjeh i osjećaju se loše, no svejedno odgađaju i nemaju osjećaj kontrole nad svojim ponašanjem. Nemogućnost pridržavanja vlastitih planova i osjećaj da planovi izmiču kontroli jedno je od osnovnih obilježja odgađanja koje uključuje nesrazmjer između onoga što je osoba planirala napraviti i onoga što je stvarno napravila. Okolina odgađanje može doživjeti kao lijeno zabušavanje pa se osobe sklone odlaganju obaveza nađu na meti osude i negativnih kritika, još jedne u nizu negativnih posljedica prokrastinacije, koja samo dodatno otežava njihovu situaciju.

U pokušaju da se pronađe objašnjenje za ovakvo nefunkcionalno i iracionalno ponašanje provedena su istraživanja koja su ispitivala obilježja obaveza koje odgađamo, kao i osobine ličnosti osoba koje odgađaju.

• Skloniji smo odgađanju onih zadataka čiji je vremenski rok dalek ili nejasan. Preventivne liječničke preglede, ukoliko ne osjećamo nikakve smetnje, možemo odgađati i godinama, a kada počnemo osjećati bol, naručit ćemo se na pregled u vrlo kratkom roku. Slično je i s učenjem. Teže se motivirati za učenje kada je ispitni rok još daleko, a u trenutku kada se rok približi, više nema dovoljno vremena. Neki zadatci zahtijevaju dugotrajan rad koji će biti nagrađen tek u budućnosti. Dio ljudi se teško odupire “zovu sirena” u obliku izlazaka, druženja s prijateljima ili surfanja internetom koji donose trenutan osjećaj zadovoljstva i zabave u korist mukotrpnog rada na nečemu što će donijeti plodove tek u budućnosti. Tako je primjerice i sa vježbanjem – rezultate redovitog odlaženja u teretanu vidjet ćemo tek za nekoliko mjeseci što smanjuje motivaciju.
• Izbjegavamo zadatke koji su nam odbojni. Jeste li primijetili kako kada trebate početi učiti za težak ispit prvo osjetite potrebu za pospremanjem stana, iako inače ne primjećujete prašinu nakupljenu u kutovima prostorije? Bavljenje nečim drugim tehnika je koja nam omogućuje da se dok izbjegavamo obaveze osjećamo manje krivima jer obavljamo nešto drugo, također korisno, ali u tom trenutku manje odbojno. Odgađanje pruža privremeni osjećaj olakšanja, ali si dugoročno otežavamo jer se zadatak neće riješiti sam od sebe.
• Istraživanja pokazuju da su glavni uzroci odgađanja u niskom samopouzdanju, nedostatku povjerenja u vlastite sposobnosti uspješnog obavljanja nekog zadatka i sabotiranju vlastitih uspjeha. Pojedinci koji ne vjeruju da su sposobni izvršiti zadatak ili da je zadatak nerješiv, možda neće ni pokušati ili će ulagati manje napora sumnjajući u vlastitu učinkovitost. Čemu trud ako je sve unaprijed osuđeno na propast? Pored toga, osobe čiji je osjećaj samopouzdanja narušen, osjećaju intenzivan strah od neuspjeha. Izjednačavaju svoje uspjehe ili neuspjehe s vlastitom vrijednošću, odnosno, ako u nečemu nisu uspjeli ili su pogriješili, to smatraju znakom da oni kao osobe ne vrijede. Kako bi se zaštitili od teškog i bolnog osjećaja neadekvatnosti koji u njima izazivaju negativne kritike, ulažu minimalne ili nikakve napore u ostvarivanje ciljeva. Tako, kada u nečemu ne uspiju, imaju sigurnu ispriku da je razlog neuspjeha u tome što se nisu potrudili, a ne u njihovoj nesposobnosti. Ova taktika dovodi ih do sabotiranja vlastitih uspjeha i dugoročno je izuzetno štetna.
• Za ostvarivanje rezultata potrebna je samodisciplina i umijeće motiviranja samoga sebe na obavljanje zadatka neovisno o tome koliko se cilj doima dalekim, a put do njega teškim. Vješto upravljanje vlastitim emocijama pomaže nam da se motiviramo, ali i da ublažimo osjećaje tjeskobe, stresa i nelagode, koji su glavni krivci za izbjegavanje određenih zadataka i situacija. Reguliranje emocija utječe i na koncentraciju jer promjeni tijeka misli prethode emotivne promjene koje potom usmjeravaju misli u smjeru drugačijem od planiranog.
• Puno se lakše motivirati za postizanje cilja ako smo sigurni da znamo što želimo. Ukoliko nešto uporno odgađate ili ste vječni student, možda je vrijeme da si prestanete predbacivati lijenost, nediscipliniranost ili nekompetentnost i da si priznate prave razloge izbjegavanja određenih obaveza. Možda studij koji ste odabrali nije za vas, na poslu ste upali u rutinu, ne osjećate izazov ili ne vidite smisao u onome što radite. Razmislite o pravim razlozima vašeg odgađanja i porazgovarajte s nekim o tome. Ako vam izgleda konfuzno i komplicirano ili imate osjećaj da ne uspijevate preuzeti kontrolu nad nekim aspektima vlastitog života, u redu je potražiti i stručnu pomoć psihologa ili psihoterapeuta.

Autorica teksta je Irena Bohač, psihodramska praktičarka u edukaciji za psihodramsku psihoterapeutkinju. Radi u Zagrebu i provodi grupnu i individualnu psihodramsku psihoterapiju te grupe podrške za studente.

Ukoliko biste željeli doznati više o psihodrami ili vas zanima grupni ili individualni

rad na sebi, javite se na irenabohac@gmail.com. Više možete pročitati na: https://irenabohac.wixsite.com/psihodrama ili na Facebook stranici: https://www.facebook.com/irena.bohac.psihodrama/.