Dobri i kvalitetni odnosi toliko su rijetki da su iznimka u moru nefluidnih, nerijetko i parazitskih odnosa. U takvim, uvjetno rečeno, lošim odnosima percipiramo da gubimo sebe. No možemo li doista izgubiti nešto što u organskom smislu riječi nismo ni imali kroz mnoštvo života?

Život svakoga od nas pojedinačno u manjoj ili većoj mjeri ispunjen je i uvjetovan odnosima. Utjecaj odnosa na naš život daleko je veći negoli smo toga svjesni. Nema iznimki, neovisno o tome da li je riječ o bliskim odnosima, manje bliskim odnosima, našem odnosu prema nekim uvjerenjima ili odnosu sa samim sobom.

Oni ispunjavaju čak i našu samoću na različite načine.

Dobri odnosi toliko su rijetki da su iznimka u moru nefluidnih, nerijetko i parazitskih odnosa. U takvim, uvjetno rečeno, lošim odnosima percipiramo da gubimo sebe. No možemo li doista izgubiti nešto što u organskom smislu riječi nismo ni imali kroz mnoštvo života?

Prema našim spoznajama ono što se doista događa unutar odnosa koji nas čine nesretnima je parazitizam koji nas crpi i odvaja od onog identiteta za koji vjerujemo da je naše pravo Ja. Taj identitet ima svoju svrhu dok učimo u dualnosti, međutim kada krene osjećaj  iscrpljenosti i besmisla u situacijama koje su nam do nedavno bile prihvatljive, možemo biti sigurni da je naša duša spremna na oslobođenje od okova karme.

O odnosima s drugima

Ljude srećemo posvuda – doma, na poslu, u trgovini, na ulici, pa i kad ostanemo sami sa sobom. Interakcija u njima uvjetovana je mnogim stvarima, a u velikoj mjeri našim programima.

Podsvjesni programi koji bojaju sve te odnose , kao i naš doživljaj istih, su tu u nama kao dio našeg karmičkog “paketa”.  Oni nam služe do jedne točke učenja, a potom nam postaju teret kada je duša spremna na povratak u organsko.

U većini odnosa u dualnosti javlja se neki oblik frustracije, iako ne reagiraju svi ljudi jednako u takvim situacijama. Neke osobe sklonije su sukobu, neke kompromisima i pristajanju na stvari koje u suštini ne žele kako bi se izbjegao sukob. Ono što je svima zajedničko ustvari je potiskivanje nezadovoljstva u manjoj ili većoj mjeri te manjak fluidnosti unutar odnosa.

U pozadini ovakvih odnosa koji ne vode u zadovoljstvo i/ili ekspanziju uvijek je karma i sve ono povezano s njom – duša koja je zarobljena ugovorima duše u skladu sa svojom odlukom da u dualnosti uči. Ispod karmičkih ugovora blokiran je i naš odnos sa istinskim ja, naše stvarne potrebe i želje kojih smo u većinu slučajeva nesvjesni dok se duša ne oslobodi, a karma ne makne.

Povratak u odnos sa sobom

Zvuči tako jednostavno. Međutim, u dualnosti duše biraju učiti kroz razne identitete za koje se vežu i vremenom ih “svojataju”.  I tako životima. Ti sintetski identiteti nastali su na razini solarnog pleksusa, mentalnog tijela, u nedostatku istinskog organskog uzemljenja a time i kontakta sa našim pravim ja.

To su identiteti koji su nam služili kroz živote, ali nalikuju snu ili hologramu sa perspektive buđenja našeg stvarnog ja. Među te identitete spadaju na fizičkoj razini sintetsko unutarnje dijete, na mentalnoj brojni programi i vjerovanja, na suptilnijim razinama “više ja”. Prožimaju čitav matriks naših iskustava u separaciji i zaboravu.

Što više upoznajemo sintetskog sebe to smo dalje od naše stvarne prirode, ali ujedno i bliže trenutku kada je duša pri kraju učenja u dualnosti te spremna na oslobođenje od “sintetike”, odnosno sintetskog energetskog sustava koji je glavni “plugin” za povezivanje sa matriksom zaborava.

Kada bi imali kontakt sa stvarnim sobom svo vrijeme učenja u dualnosti ne bi mogli imati stvarna iskustva kroz poistovjećivanje sa identitetima i programima koje biramo u svrhu učenja.

Zbog toga duše biraju u ovo doba na planeti organske puteve gdje nakon oslobođenja od karme i ugovora ostaje iskustvo, a Izvor trajno čisti traume sa razine duše. Čovjek biva inspiriran u trenutku buđenja duše, osjeća zov duše i nalazi neke od takvih procesa koji su sada prisutni na planeti.