Postoje brojni načini da pomognete djetetovom učenju i razvoju, ali jedan vodeći psiholog kaže da postoji jednostavan aspekt kojem je vrijedno posvetiti dodatnu pažnju kako bi dijete usvojilo osnovne vještine.

Dan O’Hare, osnivač internetske zajednice obrazovnih psihologa, rekao je za CNBC putem videopoziva da stručnjaci puno govore o važnosti igre za učenje i razvoj djeteta.

"Na igru se često gleda kao na sredstvo za postizanje cilja za demonstriranje društvenih vještina djeteta, ali ova aktivnost je vrijedna i u nestrukturiranom obliku", kaže.

Nestrukturirana igra usmjerena na dijete ili koja vodi dijete, bitna je jer djeci omogućuje razvijanje mašte.

"Često mi se čini da ljudi smatraju da je ispravno igranje jedino ono u kojem se djeca igraju s drugom djecom i surađuju, ali potrebno je usvojiti puno vještina da biste došli do te faze. Zapravo je normalno da se mala djeca igraju sama ili pokraj drugog djeteta, a ne nužno s njim", pojasnio je O’Hare. Ističe da samostalna igra pomaže djetetu u razvoju motoričkih sposobnosti, kao i vještine pregovaranja i upravljanja sukobima.

O'Hare se pozvao na istraživanje koje je 2019. godine objavio Institut za obrazovanje Sveučilišta London koje je otkrilo da su školarci u dobi od 5 do 7 godina imali 45 minuta manje odmora od djece 1995. godine. Istraživanje je zaključilo da bi skraćivanje školskih praznika u Engleskoj moglo biti štetno za razvoj djece.

Važnost dosade

O’Hare upozorava i da roditelji ne bi trebali smišljati kako će slobodno vrijeme svog djeteta ispuniti aktivnostima.

"Imati slobodno vrijeme, vrijeme u kojem ima mjesta i za dosadu, zapravo je vrlo važno u smislu upravljanja i učenja kako se zabaviti. To potiče da budete kreativni, da riješite problem", dodao je.

Istraživanja su povezala dosadu s povećanom kreativnošću. Na primjer, studija koju su 2013. godine objavili akademici sa Sveučilišta Central Lancashire sugerirala je da bi prihvaćanje dosadnog zadatka moglo nekome pomoći da dođe do kreativnijeg rješenja problema jer su mu misli mogle odlutati.

"Ne protivim se tome da se djeca bave izvanškolskim aktivnosti, ali samoregulacija bi mogla biti korisna za razvoj određenih vještina", zaključuje.