U mnogim azijskim zemljama ne koristi se toaletni papir. U Indoneziji, Tajlandu, Indiji i na Filipinima u kupaonicama se obično nalaze široke plastične posude. U Japanu neki imaju poseban WC sa sjedištem za čišćenje pa školjka služi i kao zamjena za bide.

Postoji nekoliko razloga zašto je to tako, a oni nisu samo kulturološki, već i zdravstveni.

Prvo, u mnogim azijskim zemljama kanalizacijski i vodoopskrbni sustavi nisu dobri kao na Zapadu. Zbog sanitarnih problema ne preporučuje se ubacivanje toaletnog papira u WC školjku. Zato tamošnji ljudi imaju kraj WC-a zdjelu s vodom ili bide. Također, ako papir i imaju u kupaonici, najčešće ga je potrebno ubaciti u plastičnu kantu kraj školjke.

Azijati znaju da je toaletni papir ponekad pretvrd i da može iritirati područje koje se briše, osobito kod osoba koje imaju hemeroide. Korištenje vode stoga je nježnije i moglo bi biti korisno za ublažavanje pritiska u perianalnom području. 

Nadalje, loše navike brisanja toaletnim papirom mogu dovesti do širenja bakterija. Štoviše, brisanje prema naprijed kod žena može povećati rizik od prijenosa bakterija u mokraćnu cijev. Korištenjem alternativa poput bidea ili vlažnih maramica moguće je izbjeći ove probleme. 

Navika korištenja vode za ispiranje nakon obavljanje nužde smatra se boljom od toaletnog papira koji ne može temeljito ukloniti fekalne tvari i samo brisanje stoga nije uvijek dovoljno. 

Na kraju, prema stručnim analizama, samo u SAD-u se godišnje potroši oko 36.5 milijardi rola toaletnog papira. To nije ekološki prihvatljivo jer zahtijeva sječu stabala te troši ogromne količine vode, energije i materijala za pakiranje.