Prisilno i produljeno odmaranje ne vodi do osjećaja opuštenosti, nego do nemira i iritiranosti, osim ako nismo bolesni i naše tijelo traži odmor.

Lijeni ljudi... možda jesu, a možda i nisu, zavisi od gledanja... evo primjera - jeste li ikad sanjali o tome da ništa ne morate raditi? Da se izležavate cijelo popodne, zurite u zid i slušate tišinu? Istina je da često tražimo jednostavniju opciju i prečac na putu do uspjeha i da rado idemo tzv. linijom manjeg otpora. Svaki rad ili trud zahtijeva mentalni i fizički napor pa ima smisla izbjegavati ga kad god možemo, piše BBC.

Ako već imamo daljinski upravljač, zašto bismo ustajali i ručno birali program na televizoru? Ako imamo auto, zašto bismo u trgovinu išli biciklom? Ako možemo bez posljedica napraviti upola manje posla od kolega, zašto ne bismo? Iako u teoriji zvuči kao dobra ideja, izgleda da je u stvarnosti ljudima ''ne raditi ništa''  popriličan izazov. U tu jednadžbu nije uključeno spavanje.

U istraživanju provedenom na Sveučilištu u Virginiji u SAD-u sudionici su stavljeni u potpuno prazne sobe, bez mobitela, knjiga i ekrana, a nisu smjeli ni drijemati. Na gležnjevima su imali pričvršćene elektrode i ostavljeni su sami 15 minuta. Bila je to prilika za odmaranje. Hm, i ne baš. Sudionicima je prije ulaska u sobu pokazano kako da na kompjuteru pritisnu tipku koja kroz elektrode na njihovim gležnjevima šalje električni šok. Vjerojatno mislite da svakome tko je ijednom pritisnuo tipku nije bilo ni na kraj pameti pritisnuti ju ponovno. Ako je tako, bili biste u krivu.

Zapravo je 71 posto muškaraca i 25 posto žena barem jednom pritisnulo tipku za vrijeme 15-minutne izolacije, a jedan je muškarac za tipkom posegnuo nevjerojatnih 190 puta. Ispada da činjenica da nemamo što raditi ljudima može biti toliko nepodnošljiva da im je i mazohizam bolja opcija. Navedeno istraživanje je svakako ekstremni slučaj, ali ilustrira činjenicu da ljudi u svakodnevnom životu konstantno biraju raditi stvari koje zapravo ne moraju ili su čak i bolne.

Prisilno i produljeno odmaranje ne vodi do osjećaja opuštenosti, nego do nemira i iritiranosti, osim ako nismo bolesni i naše tijelo traži odmor. Tijekom izolacije zbog pandemije koronavirusa to je bilo posebno jasno. U normalnim uvjetima većina nas odmor ne shvaća ozbiljno kao ni važnost održavanja ravnoteže. Izvanredne okolnosti koje su stigle s pandemijom daju priliku da naučimo bolje raspodijeliti vrijeme na odmor i rad i onda takav ritam primijeniti na život nakon izolacije.

Zanimljivo je da ćemo pritom shvatiti kako nismo instinktivno lijena bića. Naprotiv, pokazalo se da je za ljude odmaranje itekako zahtjevan zadatak, piše BBC.