Znati se nositi sa onim što ti drugi govore ili rade zahtijeva određenu količinu iskustva u životu i snagu karaktera i psihe. Ono što govorimo i radimo drugima odražava se upravo i na nama tj. može nam se vratiti kao bumerang ukoliko je negativno.

Ali, snosimo li mi odgovornost za to kako će se netko drugi nositi sa konstruktivnim i destruktivnim kritikama i emocijama?

Svaka riječ nosi svoju energiju, to ste nadam se već svi usvojili.  Imaš tih nekih ljudi koji svoj sjaj dijele sa drugima velikodušno. Koji ti s dobrim namjerama upućuju riječi i pomažu ti djelima.

Imaš i onih koji svoje namjere zapakiraju u najljepši papir, a ispod njih su riječi oštre kao mač, stvorene da paraju tvoju kožu i dušu. One koje ti automatski naprave blokadu u glavi da od šoka, bijesa i tuge ne uspiješ izustiti niti a, a već si zaglibio u negativi jer si im dopustio da te taknu. Zašto?

Zašto ti je i dalje bitno što će oni ili bilo tko reći? S druge strane zašto neki ljudi imaju konstantnu potrebu komentirati sve što se događa ili sve što drugi ljudi rade? Zašto smatraju da su kompetentni, uzvišeniji  ili bolji od ostalih?Zašto ne nauče zašutjeti?

Zato što im očigledno nitko na dovoljno jasan način nije rekao da zašute. Nitko im nije rekao da je njihovo crnilo ono što oni misle o nama ili drugima. Da je njihov problem i njihov kompleks kada ništa na svijetu ne ”odobravaš” i ne smatraš dovoljno dobrim. Ukoliko im zaista nitko nije jasno pokazao da je njihovo mišljenje sasvim nebitno za nečiji opstanak, normalno da će se i dalje smatrati ”odabranima” da šire svoje mudrosti (komplekse) i guše negativom druge ljude.

Uzmimo pet različitih osoba i stavimo ih, pokusa radi, u jednu prostoriju. Jedan od njih neka bude glasna, naprasna osoba, puna tanašnog samopouzdanja, uvjerena da može sve tako što pretjerano naglašava vlastite sposobnosti.  Zatim, uzmimo čistu suprotnost, osobu koja se boji svoje sjene, koja i dalje slijepo vjeruje svemu što drugi prezentiraju kao univerzalnu istinu. Osobu koja nikada ništa nije napravila misleći isključivo svojom glavom.

Uzmimo tu i osobu koja je kao vjetar. Malo ode na jednu, malo na drugu stranu. Jedan dan ima svoje ja, drugi dan ima tuđe ja, ali ga ne dira previše mišljenje drugih o njegovoj flegmatičnosti i promjenjivosti.   Stavite još jednu osobu, onu koja je svjesna sebe, onu koja se cijeli život bori po nekom svom sistemu i principima i ima svoje čvrsto ja. Kao šećer na kraju, dodajte i tu osobu koja je izuzetno nametljiva , ne samo egocentrična, nego i puna lažne mudrosti i zaista energetski naporna u tjeranju vode na svoj mlin.

Što mislite, tko će prvi popustiti pod pritiskom? Hoće li se desiti to da će svi postati vidno nervozni i živčani, krenuti se svađati jer se osjećaju bespomoćno i manje vrijedno? Hoće li taj pojedinac koji ima sebe uspjeti odmaknuti negativu i maknuti fokus sa negativnih riječi? Je li moć persuazije ovog egocentrika toliko jaka da i ovoga koji ima svoje čvrsto ja uspije na tren uvjeriti da je njegovo mišljenje  ispravnije?

Ovaj koji je glasan i naglašava svoje sposobnosti vjerojatno će se s egocentrikom boriti za nadmoć. Od silne buke neće niti slušati mišljenje onoga koji ima svoje ja. Onaj koji se boji svoje sjene još će se više sakriti u sebe, odmaknuti u kut i prihvatiti mišljenje onoga koji u dvoboju ”pobijedi”. Ovaj promjenjivi, flegmatični pojedinac će se radi mira u prostoriji prikloniti bilo kome, jer njega odveć ni ne dira. A ovaj koji zaista ima svoje ja?  Neće ga nitko uvjeriti da njegov put nije ispravan. Osoba svjesna sebe i kompleksnosti drugih ljudi znati će se nositi sa težim osobnostima, sa onima nepotpunima.

Ako ja odlučim da mene taj susret ne može uznemiriti, neće. Ako ja odmaknem te egocentrične riječi i loše pokušaje uvjeravanja, oni neće postići svoju svrhu. Jer ja znam da osoba koja sebe bahato  stavlja u prvi plan obično i je najnesretnija i duboko nezadovoljna. Ta osoba može na sebe nabaciti bilo kakvu krinku sreće i uspjeha, ali neuspjeh i tuga se jasno očitava na duši, u očima i u ponašanju pojedinca. I ne, ne mora ona tada niti govoriti nešto kontra drugih, dovoljno je samo slušati i promatrati kako govori o sebi. 

Isto tako, osoba koja je izuzetno nametljiva, koja uvijek tjera vodu na svoj mlin svojim postupcima zapravo dokazuje da nikada nije uspjela natjerati vodu na svoj mlin. Nikada zaista nije imala kontrolu nad sobom ni vlastitim životom, tako ni nad drugima. A to je osoba koja zapravo najviše žudi za tim da ima kontrolu nad sobom. Osoba duboko nesretna i zbrčkana od glave do pete koja si ne želi dopustiti da shvati ono jednostavno. Nemamo kontrolu nad drugima, nemamo kontrolu nad događajima. Moramo naučiti uzeti život u svoje ruke i imati kontrolu nad svojim mislima i postupcima.

Ne, nije to lagan proces. Da, izvrnuti ćeš si cijeli svijet naopako, stotinu puta padati ne bi li uspio shvatiti i primijeniti nešto nazigled tako jednostavno. Možemo jedino kontrolirati i upravljati vlastitim mislima a zatim postupcima. Možemo odlučiti hoćemo li dopustiti drugima da nas uznemiravaju svojim bijesom, nedoumicama, dosadom, problemima, negativom. Moramo shvatiti da svaka loša upućena riječ/kritika ili poruka ne znači nužno da s nama nešto ne valja. Najprije dobro sagledaj od koga je upućena. Zatim sagledaj sebe i svoje postupke i naučiti ćeš razlikovati stvarne kritike od onih negativnih, poslanih da te bacaju na dno.

Vibriraj pozitivno, zamijeni negativno za sunce, za lijepu gestu, dobru knjigu, meditaciju, glazbu. Pjevaj dušom, srcem, usnama. Pleši cijelim svojim bićem. Uključi se kada ti paše, kada si okružen samo pozitivnim ljudima koji iz tebe izvlače ono najbolje. Isključi se kada ti je loše. Isključi se kada si okružen ljudima koji te žele obeshrabriti umjesto podizati. Isključi se kada ti govore da ne možeš. Ili im nauči reći kada da zašute. Nauči im pokazati da njihove riječi ne dopiru ni do tvoga uha, kamo li do glave.

Vibriraj pozitivno i prihvaćaj samo pozitivno. Negativnog imamo svi u sebi ponekad ali učimo se oduprijeti tome svaki dan, učimo se gledati i to negativno kao neku pouku.

Ti imaš moć, znaš to. Svjestan si duboko u sebi da si jedini kreator svog života. Da one koje puštaš u život sam biraš. Stoga, snosi odgovornost za vlastite riječi, trudi se da su one pozitivne kao i misli.

I čovječe, ne daj na sebe. Ne daj da te ruše ti koji te nisu gradili. Ne daj da te obeshrabre ti koji nisu ni sidro iz mirne luke dignuli. Ne daj te uvjeravaju da tvoj put nije ispravan.

Nisu oni ti. Ne možeš njih promijeniti jer ne događa se ta unutrašnja promjena silom. Ali, možeš promijeniti sebe i ne dopustiti im da ti kradu mir.

Shvatio si, ti imaš moć formulirati sve kritike u gorivo za dalje. Shvatio si, tvoje riječi neka sjaje, sjajit će i tvoja budućnost.

Imaj svoj mali svijet, u kojemu pozitivno tkane misli pretvaraš  u kreativna i lijepa djela. Tad će nastati potpuna preobrazba, tad ćeš shvatiti što znači imati mir.

Marija Lombarović
https://marijalombarovic.wordpress.com/