Imate osjećaj da stalno pazite na druge i još gore, non-stop im udovoljavate? Zaboravili ste u cijeloj priči na sebe?

Čak i kad vam se dogodi da možete, bar na kratko, malo biti sami sa sobom ii svojim željama, ne znate više koje su to i osjećate skoro pa grižnju savjesti zbog toga?

Stanite, vrijeme je za unutrašnju inventuru i preslagivanje prioriteta.

Prvo i osnovno: Imate pravo na svojih pet minuta, koliko god one kratke bile, i to svaki dan. Vrijeme posvećeno samom sebi ne znači da ste sebični, nego naprotiv, to je nužno kako bi obnovili svoje unutrašnje resurse i bili još zadovoljniji, sretniji, a onda i učinkovitiji na svom životnom putu.

Otpustite sve stare obrasce koji vas sputavaju i oduzimaju vam vrijeme za sebe, ne dajte se uvući u priče koje vas udaljavaju od samih sebe.

Budite dosljedni u ovom i vidjet ćete da vam to treba. Najvažnije, prelomite i pustite sve vaše unutrašnje brige na temu kako će drugi bez vas, imate li kontrolu nad svime i slično. Baš ta potreba da kontrolirate sve oko sebe, a najčešće potpuno nepotrebno jer

JEDINO NAD ČIME MOŽEMO IMATI KONTROLU JESU NAŠE VLASTITE MISLI.

Sve ostalo je naša iluzija (kad se o kontroli radi). Dobre namjere da, ali stalne brige i kontroliranja svijeta oko sebe oduzet će vam kako energiju, tako i vas same.

Zato čim prije pustite takve iluzije  i znajte da će svijet ići dalje lako i bez vas, ako treba.

Izuzetak je ako imate djecu ili mlađe osobe za koje ste odgovorni, ali i tu i te kako imate pravo na svoje vrijeme, znači uputite ih i pustite ih da se razvijaju, da usvajaju lekcije, učite ih samostalnosti, uz vaše nadgledanje sa strane, no neka ne prođe niti jedan dan da nemate bar malo vremena za sebe i svoj mir.

Time ćete imati više poštovanja prema sebi, a i obratno – i drugi će vas više poštovati.

Sad se vjerojatno pitate – dobro, ako je tako i ako to učinim, što ću zapravo raditi u tom svom „malom“ vremenu svaki dan?

Ono što sigurno nećete, nećete se kljukati s medijima, nego nastojte to vrijeme, a koje će vam biti vrlo, vrlo dragocjeno, provesti u miru, ako može i u tišini. Baš potpuno sami sa sobom.

Ako je ikako moguće, neka to bude pola sata dnevno. Ako to nije moguće,  neka bude koliko može. Neka bude i pet minuta, ali tada se isključite iz svega i budite sami u svom svijetu svoje duše.

Ustrajte u tome baš svaki dan,  koliko god kratko bilo. Možete jednostavno disati i osluškivati sebe iznutra. S vremenom ćete početi dobivati odgovore na sva svoja pitanja, rješenja će početi dolaziti sama, iz vašeg unutrašnjeg svijeta, a vi ćete biti smireniji, sretniji i blagonakloniji prema svijetu izvan sebe. I drugi će vas početi gledati drukčije, a rado će i priželjkivati vaše društvo.

Jednostavno, zar ne? Treba samo krenuti.